U znak podrške Gabijelu članovi obitelji obrijali su glavu
– Kad smo čuli dijagnozu cijeli nam se svijet urušio. Sve je
stalo, prisjetila se Ljerka Varga događaja od
prije osam godina kad joj je mlađem sinu Gabrijelu
dijagnosticiran limfom. Gabrijel je bio veseo i
zdrav dječak. Kako u Oporovcu nema vrtića, kad je navršio 4 i pol
godine upisali su ga u vrtić u Draškovcu i tada su krenuli
problemi. Često je bio bolestan. U početku su to pripisivali
slabijem imunitetu pošto je krenuo u novi kolektiv. No, nizale su
se upale za upalom pri čemu bi mu često oticali limfni
čvorovi.
– Obavili smo razne pretrage u Županijskoj bolnici Čakovec, gdje
je i proveo tri mjeseca te na kraju završio na penicilinu, da bi
nas potom uputili u Zagreb, u Klaićevu bolnicu. Kad smo stigli u
Zagreb već na prvi pogled posumnjali su da bi mogla biti riječ o
limfomu. Bolest je došla nenadano. Ni na kraj pametni nije nam
bilo da bi se iza čestih upala mogla kriti ovako teška bolest,
govorila nam je Ljerka te dodala da su obavili i razna testiranja
na životinje kako bi otklonili sumnje da je riječ o alergijama na
kućne ljubimce.
Osim učestalih oticanja limfnih čvorova, Gabrijel, drugih okom
vidljivih simptoma nije imao. Po dolasku u Klaićevu bolnicu bio
je podvrgnut raznim pretragama, od CT-a, do magnetske rezonance
te punkcije.
– Liječnici su nam rekli da je riječ o zloćudnoj bolesti, no da
postoji određeni postotak za izlječenje. U tom trenutku sve je
visilo u zraku. Kad smo stigli na onkologiju sjećam se da me
upitao zašto neki dječak nema kose, a ja mu nisam znala što
odgovoriti. Kad je krenula sama kemoterapija Gabrijelu je već
nakon prvog tretmana otpada kosa. Kako su nam objasnili, morali
su krenuti s agresivnim liječenjem. U znak podrške svi smo se
ošišali kako bi vidio da smo jednaki, barem izvana. Ukupno je
prošao pet ciklusa kemoterapije i 20 dana zračenja, ispričala nam
je mama Ljerka.
– Svaki dan boravila sam u Zagrebu, tijekom dana s Gabrijelom u
bolnici, a kroz noć kod rodbine. Suprug Antun je
radio te je ponekad znao i dvaput na dan poteći za Zagreb.
Nažalost, nismo znali da istovremeno mogu biti oba
roditelja u bolnici. Nitko nas nije uputio u to, kao i mnoge
stvari koje smo kasnije saznali u hodu. No, nije nam to
predstavljalo problem. Htjeli smo što više biti uz Gabrijela,
rekla je Ljerka.
– Netko tko to nije proživio ne može ni zamisliti kroz što smo
prolazili. Svi smo bili velika obitelj, i oboljela djeca i
njihovi roditelji, jer smo vodili istu bitku. Jedni drugima bili
smo velika podrška. S nekima smo i danas u kontaktu, priznala
je.
– Krpali smo se. Dok sam bila u Zagrebu brigu oko krava i poslove
u sirani preuzela je mama. Stariji sin Jan tada je išao u treći
razred. Okolina je bila upoznata sa situacijom i svi su uskakali.
Samoinicijativno bi organizirali akcije i prikupljali sredstva
kako bi nam olakšali pokriti troškove boravka u Zagrebu. Bitno je
da smo kao obitelj ostali na okupu u tih godinu i pol. Veliku
podršku imali smo i u Udruzi oboljelih od leukemije i limfoma.
Emil Vibović i dan-danas nas rado dođe posjetiti, dodala
je.
Borac kakav je, Gabrijel je uspješno pobijedio limfom te redovno,
sa sedam godina, krenuo u prvi razred osnovne škole. Vrlo dobar
je učenik sedmog razreda Osnovne škole Draškovec, a želja mu je
nastaviti svoje obrazovanje u Graditeljskoj školi. Nakon bolesti
svoje stanje dvaput godišnje redovito kontrolira u Klaićevoj
bolnici te Institutu za tumore u Zagrebu. Ponovo se okrenuo
nogometu koji je zbog bolesti i posljedica koje je ona ostavila
na organizam neko vrijeme morao pričekati. Tata Antun i stariji
brat Jan na njega su prenijeli i ljubav prema ribolovu te se kao
član SRD “Glavatica” Prelog može pohvaliti odličnim
uspjesima.
Svoju su priču odlučili podijeliti s javnošću kako bi ohrabrili
one koji imaju istu dijagnozu.
– Želim poručiti drugim obiteljima koje su na početku tog puta da
moraju biti hrabri. Nemojte gubiti nadu, nikad. Morate biti
pozitivnog duha radi djece. Pa i sad nakon osam godina još je dio
mene koji ne vjeruje da smo to uspjeli pobijediti, poručila je
Ljerka koja kaže da svijet danas gleda drugim očima.