Ivan Latin je 31-godišnji Kotoripčanin, prvostupnik sestrinstva u Županijskoj bolnici Čakovec. Predan je poslu i radu s pacijentima, a kad god uhvati vremena kali se u šumama, na rijekama i planinama od Triglava do Durmitora!
U 2022. godini prvi put je sudjelovao na svjetski
poznatoj utrci s preprekama Spartan race, koja nije za
svakoga!
– Pratio sam ih i kad sam vidio da stižu na Kranjsku Goru,
prijavio sam se u disciplinu sprint. Riječ je o pet kilometara i
20 prepreka. Skakali smo preko drvenog zida, penjali se po
konstrukcijama, mrežama i užadi, hodali po gumenoj traci na
visini, nosili kugle i vreće teške 25 kilograma, provlačili se
ispod žice po snijegu, bacali koplje… Najzahtjevniji je,
naravno, bio trk uzbrdo do skijališta Planica. Kazna za
neizvršenu prepreku bude dodatni krug ili trideset “marinaca”,
sklekova sa skokom – priča nam Ivan Latin kako je bilo u
Sloveniji.
Svladao je spartanski sprint i ne namjerava stati. U 2023. godini
Spartan race stiže u Hrvatsku, u Svetu Nedelju. Prijavit će se u
sve tri discipline, uz sprint, to su još super i beast. Ova
najduža, zvijerska, ima 21 kilometar i 30 prepreka! Pitamo ga
odakle mu kondicija.
– Uvijek sam volio sport, u mladosti sam trenirao nogomet. Potom
sam imao dugu stanku, sve dok nisam završio studij. Tada sam ušao
u Teniski klub Dubravčan u kojem rekreativno igram Tenisku
piramidu. A kad je došla korona, to zatvaranje i maske, kad nisi
imao kuda, osjetio sam da moram nešto. Prvo sam počeo trčati oko
vrtova, po bentu, uz Muru i Dravu. Dopalo mi se to beganje pa sam
počeo odlaziti i na trail utrke po makadamima, šumama i usponima,
sve dok nisam stigao do Spartan racea. Sve to me ispunjava,
boravak u prirodi, jer tko može platiti pogled s Planice u
nizinu? Povremeno i planinarim, odem na Ivančicu ili Kalnik.
Ljeti je tu, naravno, i spust kajakom po Dravi. Sve je ovo gušt,
opuštanje od stresa – ispričao nam je ovaj neumorni
Kotoripčanin.
Toliko
toga je prošao, od spartanske utrke podno vrhunaca Triglava pa do
spusta divljom Tarom koja se strmoglavljuje od Durmitora. Oni
koji ga bolje poznaju znaju da se tek zagrijava, tko zna, još mu
nešto letačko nedostaje…
Razgovarali smo kad je stigao s poslijepodnevnog trčanja od kuće
do “železnoga mosta” na Muri. Nakon kratkog odmora i tuširanja
pošao je na posao, u noćnu smjenu!
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3532