Dr. Vera Gojković voditeljica je Ispostave u Prelogu
Voditeljica Ispostave Prelog Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije Vera Gojković, dr. med., spec. hitne medicine, već više od 26 godina radi u hitnoj službi, na prvoj liniji obrane zdravlja pacijenata. Godinu dana obavljala je dužnost v.d. ravnateljice Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije, no, kako nam je otkrila, najsretnija je na terenu, kad spašava živote. Puna energije i izuzetno predana svom poslu, svoje bogato znanje i iskustvo nesebično prenosi na mlađe. Oko izbora profesije nije mnogo dvojila.
– Oduvijek sam znala da želim biti liječnica. Kao malena voljela bih se igrati s lutkama, pregledavati ih i davati injekcije. Na odabir profesije najviše je utjecala rođakinja, specijalistica anesteziologije, otkrila nam je dr. Gojković te dodala da je upis Medicinskog fakulteta u Zagrebu bio logičan slijed po završetku gimnazijskog obrazovanja.
Pripravnički staž odradila je u Općoj bolnici Varaždin, a potom je osam godina radila na području Varaždinske županije, u početku u tzv. ambulantama medicine rada.
– To nisu bile ambulante koje su se specijalistički bavile medicinom rada, već su zbrinjavale isključivo radno aktivno stanovništvo. Nakon toga sam četiri godine radila u ambulanti u Vinici da bi 1996. godine došla u Međimurje, u hitnu službu, gdje se otvorilo slobodno radno mjesto. U posao hitne službe zaljubila sam se već tijekom pripravničkog staža, a ta se težnja s godinama samo pojačavala budući da mi je suprug također liječnik koji je cijeli svoj radni vijek proveo kao hitnjak u Varaždinu, pojasnila nam je naša sugovornica.
– Hitnoj službi u ono je vrijeme bila nužna reforma. Radili smo strahovito puno, obrađivali preko 90% pacijenata koji nisu spadali pod hitna stanja te pregledavali izuzetno mnogo pacijenata u ambulantama. Primarno smo radili posao koji danas rade liječnici opće medicine, dok je odlazak na hitne intervencije nekako bio sekundarni, dodala je.
Nakon godina takve organizacije posla reforma hitne službe i formiranje samostalnih ustanova Zavoda za hitnu medicinu nametnula se sama po sebi. No, kako ističe dr. Gojković i dalje zbrinjavaju palijativne pacijente, kao i kronične te akutne pacijente koje su dužni zbrinjavati nadležni liječnici.
– Nekako, za sada, to još uvijek ne funkcionira kako bi trebalo. Na sreću, otvoreni su objedinjeni hitni bolnički prijemi koji ambulantno zbrinjavaju takve pacijente. Zadovoljni smo, ima pomaka, no smatram da se hitna služba još uvijek previše bavi kroničnim pacijentima, pojasnila je.
RAD U HITNOJ SLUŽBI
Ispostava Prelog, gdje je dr. Gojković voditeljica, radi 24 sata te svojim radom pokriva područje donjeg Međimurja. U Timu rade liječnik, medicinski tehničar i vozač, a djelatnici timova se mijenjaju, ovisno o rasporedu. Tako i dr. Gojković, iako je voditeljica Ispostave Prelog, prema potrebi radi i u Čakovcu. U ovom poslu izuzetno je važna stalna edukacija. Uz to, svake tri godine djelatnici hitne prolaze relicenciranje. Iako je iza dr. Gojković preko 30 godina radnog staža te uskoro stječe uvjete za punu mirovinu, još uvijek puna elana, rado i s ljubavlju, dolazi na posao.
– Posao u hitnoj je stresan, nekad psihički, a nekad i fizički iscrpljujući. Ima situacija koje vas ponekad prate danima ili noću. Najteže je kad stradaju oni najmlađi, djeca ili mladi ljudi. To uvijek nekako pada najteže. Kada se dogode takve situacije i mi djelatnici Zavoda isto žalujemo. Teške su i situacije kad primjerice ujutro pronađemo mladog dečka kako ozlijeđeni leži u jarku jer je izletio s ceste i nitko ga nije vidio. To su situacije koje nas sve pogađaju, no to je posao u kojem se morate naviknuti na takve stvari, naglasila je.
S druge strane osmijeh na lice vraćaju im lijepi prizori, poput onih kada pomognu da na svijet dođe novi život ili pak kada ‘ožive’ čovjeka.
– Kad dođete do nekoga tko ne diše, kome ne radi srce i uspijete ga oživjeti i kasnije saznate da je za par dana izašao iz bolnice, najveće nam je zadovoljstvo. I nitko nam ne treba za to reći hvala, skromno je dodala.
Ni jedna intervencija nije u potpunosti ista, već je svaka priča za sebe.
– Ponekad se prema zaprimljenom pozivu čini kao banalna intervencija, a na kraju ispadne hitnoća prvog stupnja. A ima i situacija da nam se prema zaprimljenom pozivu neka intervencija čini izuzetno hitna, a pacijent je ustao i odšetao kući, pričala nam je dr. Gojković. Zahtjevan je bio rad i za vrijeme epidemije koronavirusa, obučeni u skafandere, s nazuvcima na nogama te maskama i vizirima na licu, uz poštivanje strogih higijenskih i epidemioloških mjera. No, to je razdoblje, na sreću, iza njih.
Kad nije na poslu, za slobodnog vremena u potpunosti je posvećena obitelji. Za sebe kaže da je i kućanica i domaćica. Suprug Goran, prije dva mjeseca zbog zdravstvenih je razloga otišao mirovinu, nakon što je cijeli svoj radni vijek proveo u hitnoj službi Varaždinske županije.
– Rado pročitam knjigu, pomažem suprugu oko poslova u vrtu, odemo u šetnju s psićem, a volimo otići i do Pule odakle je suprug rodom, otkrila nam je dr. Gojković.
Imaju dvoje odrasle djece. Kćer Dina (30) živi i radi u Zagrebu. Iako je magistra povijesti te je završila etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu, svoju je sreću pronašla na drugom radnom mjestu. Sin Filip (28) pak je završio računarstvo te radi kao programer u Varaždinu.
– U ovom poslu ima i suza radosnica, ali i tužnih. I tako već punih 26 godina. Moram pohvaliti sve djelatnike Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije. Osobito sam ponosna na mlade ljude koji nam dolaze puni žara, željni novih znanja i vještina, poručila je dr. Gojković za kraj te dodala da kroz dvije godine planira odlazak u mirovinu, a to znači i više vremena za putovanja.