Ugledna liječnica, Željka Kotorac, dr.med., spec. hitne medicine, cijeli svoj radni vijek provela je u službi hitne medicine spašavajući brojne ljudske živote. Iza nje je više od 30 godina radnog staža, a unatrag nekoliko godina obavlja i funkciju zamjenice ravnateljice Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije
Rođena Varaždinka nakon završene gimnazije upisala je, kako kaže
još davnih godina, Medicinski fakultet u Zagrebu. Po njegovom
završetku i nakon obavljenog jednogodišnjeg pripravničkog staža u
Općoj bolnici Varaždin zaposlila se u varaždinskoj Hitnoj pomoći,
u početku kao zamjena za liječnika na specijalizaciji. Od 1995.
godine radi u Hitnoj medicinskoj pomoći Čakovec, današnjem Zavodu
za hitnu medicinu Međimurske županije.
– Godine su prolazile, liječnici su dolazili i odlazili, a mi
“stalni” smo entuzijastički educirali i sebe i mlađe kolege. Bila
su to neka druga vremena, prisjetila se Kotorac početaka svog
rada.
– Nakon provedene reforme zdravstva i formiranja Zavoda za hitnu
medicinu rad u Hitnoj pomoći dobio je svoju svrhu i smisao.
Kontinuirane edukacije, tečajevi, specijalizacija iz hitne
medicine podigli su kvalitetu zdravstvenog zbrinjavanja
pacijenata na najvišu razinu, naglasila je te dodala –
Proširenjem Mreže hitne medicine na području Međimurske županije
otvorene su nove Ispostave pa sam tako prvih sedam godina
novoformiranog Zavoda radila u Ispostavi Prelog kao voditeljica.
Dolaskom Vladimire Križaj-Grabant, dipl. iur na
čelo Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije vratila sam se
u Čakovec kao njezina zamjenica i trenutno voditeljica Sjedišta
Čakovec.
OVO NIJE ZVANJE, NEGO POZIV!
Iza Željke Kotorac je više od tri desetljeća radnog staža u
službi hitne medicinske pomoći, često puta na mjestima najvećih
nesreća spašavajući ljudske živote.
– Rad u Hitnoj pomoći nije lagan. Zbrinjavamo najhitnija stanja
svih grana medicine u nekontroliranim uvjetima: na cesti, u šumi,
na polju, po kiši, snijegu, ledu i vrućinama, danju i noću. Vrlo
stresan i odgovoran posao, ali isto tako i prekrasan. Osobito je
neprocjenjiv osjećaj kad se spasi nečiji život ili kad pomogneš
da na svijet dođe novi. No, to nije zasluga jednog čovjeka, već
cijelog tima. U našem Zavodu rade ljudi kojima ovo nije zvanje,
nego poziv. Educirani su, profesionalni, kolegijalni i nadasve
najbolji, otkrila nam je naša sugovornica.
PUTOVANJA SU NAJBOLJA RELAKSACIJA
Nakon stresnog dana ili noći voli se relaksirati uz dobru knjigu
ili seriju, popiti kavu s prijateljicama ili otići u šetnju s
psom. Ipak, najdjelotvornija relaksacija su joj putovanja.
– Barem jednom godišnje nastojim sa suprugom otputovati na neku
daleku, toplu i zanimljivu destinaciju. Kako me od zaslužene
mirovine dijele još tri i pol godine, nadam se da će i za to biti
više prilika. Samo da nam je zdravlja, poručila je za kraj.