Nakon 43 godine radnog staža blagajnica Božica Bašek veseli se odlasku u mirovinu
Božica Bašek (62) rodom iz Grabrovnika kada je imala deset godina s obitelji seli u Nedelišće gdje je nastavila osnovnu školu. Srednjoškolsko obrazovanje završila je u tadašnjem Srednjoškolskom centru Čakovec, smjer financijsko računovodstveni radnik 1979. godine. Odmah po završetku školovanja krenula je u potragu za zaposlenjem. Kako je rekla, tada je bilo puno lakše doći do zaposlenja.
– Molbe sam poslala na četiri mjesta. Iako se u Medicinskom centru tražila zamjena za djelatnicu koja je bila na porodiljnom dopustu, odnosno tražio se djelatnik za rad na određeno vrijeme, ipak sam se odlučila za Medicinski centar, otkrila nam je Božica.
I tako je 1. listopada 1979. godine počeo njen radni put na Odjelu pedijatrije gdje se zadržala do svibnja 1980. godine kada joj se ukazala prilika za mjesto blagajnice u Radnoj zajednici.
– To je bilo nešto skroz drugačije nego na Pedijatriji. Tadašnji Medicinski centar sastojao se od pet OOUR-a i za svaki se posebno vodila blagajna. Sve se, naravno, radilo ručno, od uplatnica, isplatnica, blagajničkih dnevnika i slično. Bilo je prilično zahtjevno, ali mi je mnogo pomogao danas pokojni Slavko Pavić koji me naučio osnovama blagajničkog poslovanja. U to vrijeme interna kontrolorka Irmica Jambrečić, a kasnije Josipa Lesjak uvijek su mi pomagale kada je za to bilo potrebe, istaknula je naša sugovornica.
– Kasnije, uvođenjem informatike u poslovanje bilo je lakše raditi, mada mi starije generacije nismo baš informatički školovani, ali sve smo izazove odrađivali u hodu pa tako i danas, otkrila nam je Božica.
– Bolnica ima puno radilišta na kojima djelatnici od pacijenata naplaćuju participacije ili pak, ukoliko nemaju osnovno osiguranje, naplaćuju cjelokupnu uslugu. Sa svih tih radilišta novac se polaže u blagajnu. Također, naplaćuju se usluge kada su pacijenti korisnici inozemnog osiguranja. Isto tako, na blagajni se naplaćuju računi za boravak rodilja u apartmanu, za presliku medicinske dokumentacije i slično, pojasnila nam je blagajničke poslove.
Prije pet godina blagajna je premještena na šalter Centralnog prijema, gdje, uz blagajničke poslove, obavlja i poslove vezane za prijem i otpust pacijenata. Radno vrijeme počinje joj u 6:30 ujutro kada se na šalter Centralnog prijema javljaju pacijenti naručeni za operacije, a potom ih uputi na potrebni odjel.
Po završetku bolničkog liječenja, za pacijente opet izdaje otpusna pisma te eventualno naplaćuje troškove.
Iako građani često misle da je Centralni prijem zapravo šalter Informacija, djelatnice im vrlo rado odgovore na upite gdje se nalazi pojedini odjel ili ambulanta ili pak gdje mogu obaviti određene usluge. Isto tako, građani obično ne razumije da u bolničkom krugu djeluje više ustanova pa se primjerice čude zašto kod oralnog kirurga moraju ići u jednu zgradu, a na slikanje zuba u drugu.
– Često puta nam dođu starije osobe, same, bez pratnje. Traže određenu ambulantu ili odjel. Rado im pomognem i otpratim ih do liječnika. I osjećam se zadovoljno jer sam nekome pomogla, priznala nam je.
Kako u svakom poslu, tako i u ovom, postoje izvanredne situacije. U slučaju nestanka električne energije, zahvaljujući agregatima, u svega nekoliko sekundi mogu nastaviti daljnji rad. Takve situacije vrlo su rijetke. No, s druge strane, češće se susreću s padom CEZIH-a, informatičkog sustava u bolnicama. To se događa zbog preopterećenosti sustava te ga nastoje riješiti na zadovoljstvo pacijenata.
Drugačija organizacija posla bila je i tijekom epidemije koronavirusa, kada je bilo manje operacija, ali je zato trebalo povremeno raditi u trijaži na zaprimanju pacijenata.
O svojim kolegicama sa šaltera za Centralni prijem, kao i Odjela ekonomskih poslova ima samo riječi hvale.
– Suradnja s kolegama na poslu mora biti dobra. Svakodnevno usko surađujemo s fakturnom službom, odnosno Odjelom ekonomskih i financijskih poslova, pojasnila je.
Kako nam je otkrila Božica, polako se sprema u mirovinu. Naime, krajem godine navršit će 43 godine i 3 mjeseca radnog staža.
– Veselim se tome! Radujem se što ću više vremena moći provesti s obitelji! Suprug Ivan također krajem godine ide u mirovinu, nakon 26 godina rada u Ljubljani. Posebno pak smo ponosni na svoju djecu. Sin Velimir je diplomirani kriminalist, a snaha Iva logoped, zaposlena u Županijskoj bolnici Čakovec. Kćer Dina i njezin partner Viktor su ekonomisti, rekla nam je Božica te dodala da u slobodno vrijeme uživa u vrtu, velikoj okućnici, heklanju, pečenju kolača i kuhanju No, najviše od svega raduje se svojim unucima – troipolgodišnjoj Nevi, osmomjesečnoj Marti te petomjesečnom Gašparu.