Toga dana, na samom otvaranju godine, bilo je ugodno, zimsko sunčano popodne na imanju obitelji Kamenar
Onih dana s kraja ljeta i početka jeseni, kad počne teči mošt,
prirodna su pojava vinske mušice na gruntu. U studenim danima
zimskih mjeseci, kad počne teči žganica, najprirodnija su pojava
na gruntu žganični prijatelji.
Juraj Kamenar, najozbiljnije potpomognut svojom
gospođom Božicom, pripravio je starinski ritual
žgajare, a već nakon pol vure duha plemenitog napitka doprla je
do Murskog Središća, Čakovca i Zaveščaka.
S tih destinacija pohitali su nepristrani svjedoci, a prvog
susjeda niti prijetnja ratnog vihora ne bi zaustavila. Probala se
mlada, stara i stranjska žganica, ali i obilno puni tanjuri
majstorice Božice. Nakon nekoliko rokerskih pa i starinskih
međimurskih stihova i oktava, netko je primijetio: a kak se zove
naš žganični zaštitnik?
Još se točno ne zna, ali baš i rom na današnji dan, dan sv. Vinka
možda, možda bi se moglo dogoditi da se sv. Vinko negdje ukaže i
objavi: v milosti su mi vinari, ali prave puce i dečki od navek
su starinski žganičari.