Stanislav Tarandek iz Zasadbrega je umirovljeni kemijski tehničar
Dane najradije provodi u svom voćnjaku u kojem brine za otprilike
pet stotina voćaka! Zatekli smo ga kako na grane mlade voćke
vješa plastične boce s otprilike dva decilitra vode. Pojasnio nam
je o čemu je riječ.
– Ovo je cijepljena trešnja, špricam ju jedino protiv monilije te
šljivine i trešnjine muhe. Bocama s vodom prilagođujem krošnju,
da bude prozračna. Objesim bocu i polako odlijevam vodu iz nje
tako da ostane taman koliko treba kako bi se grana odmakla od
sredine na idealnu poziciju. Prozračnost je najveće blago, ništa
drugo nije od toga važnije.-ispričao nam je gospodin
Tarandek.
Na pitanje što sve ima u voćnjaku kaže – sve. Od najranijih do
najkasnijih sorti. Najdraže su mu trešnje, a ima i marelica,
kruški, domaćih jabuka mušanki i london pepika, lješnjaka,
malina… Pokazuje mladu marelicu koja je, u istu svrhu,
prozračena sistemom špaga koje vuku grane tako što su zavezane za
kolce zabodene u zemlju.
– Vrlo važnim smatram i premazivanje stabala vapnom, sumporom i
solju. time odgađam vegetaciju voćke, budući da crna boja
privlači sunce više od bijele. Ako ju uspijem odgoditi i na samo
nekoliko dana, već je to velika stvar, kako ne bi pomrznulo –
pojašnjava nam Stanislav Tarandek, umirovljeni
kemijski tehničar. A od plodova voćnjaka u kućnoj radinosti
nastaju razne slasne delicije, od pekmeza do sokova. U toj je
priči, otkriva, zakon supruga Julijana.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3586