Lijepa vijest sredinom prosinca došla je iz Ekonomske i trgovačke škole
Naime, tamošnja nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture
Gordana Dajč, prof. savjetnica, dobila je
godišnju nagradu Hrvatskoga školskog sportskog saveza za doprinos
razvoju školskog sporta u Republici Hrvatskoj u školskoj godini
2022./2023. kao predstavnica Međimurske županije. Učenici kojima
je predavala u mnogim su sportovima često postizali odlične
rezultate.
Zamolili smo je za nekoliko rečenica o počecima, životnom pozivu,
hobijima, prenošenju znanja učenicima… a profesorica Dajč rado se
odazvala. S nama je podijelila činjenicu da je već u 3. razredu
osnovne škole osvijestila koliko voli sport i kretanje.
Stvoreni za kretanje
– Pamtim to vrijeme djetinjstva, jer su naše igre u školi bile
nadmetanje tko je bolji, brži, jači…. Tako sam se i ja našla u
jednom takvom nadmetanju: nekolicina učenika organizirala je
nakon nastave natjecanje u trčanju najbržeg dječaka i djevojčice
generacije. Ta djevojčica sam bila ja i tada sam pobijedilla tog
najbržeg dječaka u trčanju.
Otada sam sudjelovala u mnogim školskim natjecanjima: atletici,
skoku u dalj, skoku uvis, trčanju, krosu, rukometu, odbojci,
košarci, gimnastici…. Bila sam vrlo svestrana djevojčica.
Tijekom osnovne škole saznala sam da postoji jedan fakultet –
Fakultet za fizičku kulturu, danas Kineziološki fakultet, i isti
sam tren znala da je to moj prvi i jedini izbor, objašnjava prof.
Dajč.
Dodaje da godinama nastoji učenicima prenijeti tu jednostavnu
spoznaju da smo bića stvorena za kretanje, da bez toga ne možemo
voditi zdrav i ispunjen život, a da smo to tako lako odbacili u
suvremenome načinu života.
– Sretna sam jer se to moje nastojanje u zajednici prepoznaje.
Počašćena sam što me Međimurski školski športski savez predložio
za dodjelu ovoga na nacionalnoj razini doista vrijednoga
priznanja za rad i doprinos razvoju školskog sporta. Svakako mi
je to vjetar u leđa, velika motivacija za još bolje i više
zauzimanja u idućim godinama rada.
U Ekonomskoj i trgovačkoj školi Čakovec radim cijeloga svojeg
radnog vijeka – već 25 godina. Ta škola je moj drugi dom. Mogu
reći da sam većinu života tu provela, prvo kao učenica, a sada
kao nastavnica. Kad bih ponovno trebala birati, izabrala bih isti
put, ističe Gordana, koja kaže i da se tijekom te četvrti
stoljeća svašta promijenilo.
– Vremena se mijenjaju, a s time i generacije. Nikako se ne može
više raditi na onaj način na koji sam ja učila i studirala. Djeca
su drukčija, traže druge stvari i treba im se približiti u
njihovu svijetu da bi im nastava bila zanimljiva i motivirajuća.
Danas je biti nastavnik izazov. Treba se stalno usavršavati,
prilagođavati, učiti, raditi, uvoditi novosti u nastavni proces i
‘rasti’ s generacijama, naglašava.
Od knjige do namještaja
A na pitanje što voli raditi u slobodno vrijeme, Gordana kaže da
ima mnogo hobija i interesa za različite stvari.
– Prije svega – živim sport. Obožavam skijati, plivati, trčati,
vježbati… Usto, volim – drvo. U svojoj kući imam malu radionicu
u kojoj izrađujem od drva različite ukrase, slike, nađe se i
poneki komad staroga namještaja koji restauriram, izrađujem
pokućstvo od paleta…. Ma sve što mi u taj čas padne na pamet.
Jako volim i čitati. Ne mogu zamisliti dan bez knjige. A volim i
kuhati, peći kolače. Volim uživati u životu i ponekad mislim da
imam premalo vremena za sve ono što želim, nabraja.
Kako pak vidi školstvo i na koji se način ono može
poboljšati?
– Smatram da prije svega svi trebamo krenuti od sebe, dati svoj
maksimum u radu i pronaći način kako da se približimo učenicima i
pridobijemo ih da zavole ono što im pokušavamo prenijeti.
Izazovno je danas raditi u školstvu, jer treba biti vrlo oprezan
kad se obraćate učeniku, roditelju, kolegi… Svi smo previše
osjetljivi. Voljela bih da roditelji imaju malo više povjerenja u
nastavnike i da nastoje malo više s njima surađivati, za kraj
zaključuje nagrađena nastavnica.