O primjeni umjetne inteligencije u svim područjima života kao kreativnom i/ili potentnom alatu u zadnje se vrijeme govori sve više
To dobro zna i dr. sc. Krunoslav Bedi iz
Čakovca, izvorni multimedijalni umjetnik i doktor informacijskih
znanosti.
Upravo je na svoj rođendan 24. studenoga u glavnom gradu SAD-a
Washingtonu primio priznanje za umjetničku vrijednost djela. U
sklopu projekta ‘Protagonists of Art in Washington’ predstavio je
svoju pjesmu iz zbirke ‘Volijera’ pod nazivom ‘Suhe riječi’ u interpretaciji Zrinka
Kapetanića.
Bedi, koji se po vokaciji smatra pjesnikom, već niz godina u svom
umjetničkom djelovanju nastoji povezati različite alate i
područja koja ga zanimaju. Poseban interes čini mu pak umjetna
inteligencija.
Ples s informacijama
– Informacijsko društvo je na neki način ‘pregazilo’ ljude: oni
se protiv poplave podataka bore tako da neke informacije probaju
dohvatiti, a nakon toga se javlja samoobrambeni mehanizam.
Nova tehnologija ne pobija sve otprije, ali prelazimo s razine
informacije na razinu svijesti. Računalo nema svijest, to je samo
jako dobra imitacija, no informacija počinje gubiti svoje
značenje, gotovo da govorimo o antiinformaciji. Nalazimo se u
postinformacijskom društvu i prirodno je da se pojavljuje strah
od novih tehnologija. Svaka se stvar može koristiti na dobar ili
na loš način, to je filozofski gledano – sloboda izbora.
Poezija je za mene lijepo i veliko otkriće koje omogućava veliku
slobodu kretanja, plesa s informacijama, kako to volim reći, kaže
Krunoslav, kojega mnogi znaju i kao nastavnika informatike,
odnosno računalstva u Graditeljskoj školi u Čakovcu.
Nove mogućnosti
Često se u javnosti spominje i korištenje servisa poput ChatGPT-a
za pisanje zadaća, seminara, diplomskih radova i slične
‘kreativne’ upotrebe.
– Nastavnici ne moraju nužno znati tehnologiju, ali moraju znati
kontrolirati rezultate koji su uz njezinu pomoć nastali. Učitelj
može i mora procijeniti na koji način koji učenik piše i
provjeriti je li rad njegov. Opet se vraćamo na temu riječi: mi
zapravo živimo na tehnologiji riječi. Poezija je jedan od načina
na koji koristimo i slažemo te kombinacije kreativno. Tako ujedno
i učimo te iskušavamo nove mogućnosti jezika, ističe Bedi, autor
čak devet zbirki pjesama. Deseta je trenutačno u pripremi.
Osim što piše pjesme, nastoji ih obogatiti likovnim izrazom,
generiranjem vizije pojedine pjesme koji najbolje opisuje njegova
emotivna stanja povezana s originalnim djelom. Likovne radove
temeljene na vlastitoj izvornoj poeziji izložio je javnosti u
Parizu, Rimu, Veneciji, Doncasteru, Milanu, Londonu te
Washingtonu.
S Jagodom Vičević koautorirao je 2018. godine
roman na engleskom jeziku ‘Seshat’, naknadno uz pomoć UI-ja
preveden na još osam jezika te publiciran.
Interesantno je što su pritom koristili tzv. quattromani tehniku,
odnosno ‘pisanje četveroručno’, što je originalno glazbeni termin
(quattro mani koristi se kod sviranja glasovira, kad dvije osobe
sjede za klavirom i istovremeno sviraju). Radi se tu, doduše, i o
igri riječi, jer se u imenu tehnike skriva pojam ‘roman’. Više od
3600 Krunoslavovih umjetničkih radova možete pronaći i na
njegovoj Instagram stranici.
– Ljepota je u oku promatrača: ona je osobni konstrukt i katapult
koji izbacuje naprijed u nešto dobro, to je uvjet, red, sklad,
harmonija… a ključna riječ je ‘Zamisli!’