Prije gotovo 30 godina Zlatko Radiković (55) je u Peklenici u svom dvorištu podigao farmu i počeo se baviti stočarstvom
Naspram onoga kako je krenulo 1995. godine, danas posjeduje malo
grla stoke, međutim, sretan je s onime što ima. Danas teško
nalazimo domaćinstva koja još drže domaće životinje, a kamoli da
se uzgojem bave i od toga žive, no Zlatko od
svoje farme ne odustaje i bavit će se svojom farmom i držati
životinje dokle god ga zdravlje služi.
– Nekada sam vozio kamion jer po struci sam vozač i
automehaničar. To mi više nije bilo po volji, pa sam odustao i
počeo se baviti poljoprivredom. Najprije sam držao svinje, imao
sam Ugovor o kooperaciji i hranio 140 komada, ali je onda zarada
bila sve slabija pa sam prešao na uzgoj krava muzara. Dosta dobra
je bila cijena mlijeka pa sam kupio prve tri krave i 10-ak godina
to mi je bila glavna okupacija, prisjetio se.
U poslu s gospodarstvom mu pomaže i sin Zlatko
(30) koji je uz domaće životinje odrastao, a ljubav prema konjima
dijeli i s djevojkom Dorom Krizmanić iz Dugog Sela. – Ja se bavim
samo time, poljoprivredom, odnosno stočarstvom, no sin ima svoj
posao, ali uvijek kad je neka veća akcija i puno posla, zasuče
rukave i uskoči u pomoć, naglasio je naš sugovornik dodavši kako
je i od krava malo pomalo odustajao.
– Dugo sam se bavio samo kravama i mljekarstvom, no onda je i
cijena mlijeka koje sam prodavao domaćim industrijama počela
padati, a troškovi su rasli pa se ni to više nije isplatilo,
objasnio je. – Sav repromaterijal je poskupio, a ono što
proizvodimo cijena samo stoji, ponekad čak i pada, požalio se.
Danas Zlatko ima četiri junice i isto toliko krava, kobile
međimurskog konja Zitu i Zoru te mladog Zaka kojeg je Zita
oždrijebila 5. svibnja i četiri bika. Kako bi ih sve nahranio
često je i na polju, ima ukupno oko 20 hektara zemljišta
uključujući ranč kamo stoku ljeti vodi na ispašu. – Međimurskim
kobilama posebno se ponosim, dobre su i prelijepe, zimi su ovdje
gdje imaju i svoje staje, a ljeti uživaju u zelenoj travi na
obližnjem ranču, govori pokazujući nam sa sinom i njegovom
djevojkom stražnje dvorište i staje u kojima stoci ne nedostaje
baš ništa.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3582