Nedavno su dodijeljene nagrade Hrvatskoga glumišta
U kategoriji opereta/mjuzikl za najbolju predstavu u
cjelini nagrađena je “Vesela udovica”, opereta Franza
Lehára u režiji Damira Lončara i
produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Kostimograf je
Neven Mihić.
Među postavom operete nalaze se i dvije Međimurke,
solistice osječkog HNK-a: Ivana Medić (38) iz
Čakovca u ulozi Valencienne te Katarina Toplek
Horvat (31) iz Pušćina u ulozi Hanne
Glawari.
S nama su rado podijelile svoja iskustva.
Podrška i povjerenje
– Kad smo saznali da je opereta dobila Nagradu, bili smo izvan
sebe od radosti. To je projekt u kojem je svaka uloga jednako
dobra i važna za ukupni dojam predstave. Imali smo izvrsnu
koreografiju, scenografiju i kostime, redatelj je također odlično
odradio svoj posao.
Glumački je vrlo zahtjevna pa smo presretni što je trud svih
uključenih prepoznat, ističe sopranistica Toplek Horvat. Dodaje
da su probe izrazito naporne: izvode se u dvokratnim terminima od
po četiri sata.
Katarina je svoj glazbeni put započela uz glasovir u osnovnoj
glazbenoj školi, da bi potom pod utjecajem majke, koja je
medicinska sestra, upisala srednju medicinsku.
– Glazba me svejedno stalno “vukla” pa sam paralelno upisala solo
pjevanje. Nakon srednje škole osjećala sam da želim postati
operna pjevačica. Već šest godina pjevam u osječkom HNK-u i jako
sam sretna zbog toga, objašnjava.
Među kolegama je puno mladih, kaže, i međusobno se podržavaju u
svemu te vlada prijateljska atmosfera. Na pozornici svašta
dijele, naglašava, zbog čega je važno da među njima postoji
povjerenje.
Gostovanje u Nedelišću
Premijera “Vesele udovice” održala se 19. svibnja, a publika je
odlično reagirala. Koja pak je najzahtjevnija uloga s kojom se
dosad susrela, pitali smo?
– Uloga grofice u Mozartovu “Figarovu piru”. Radi se o komičnoj
operi, ali Mozart je Mozart. (smijeh) Pripreme za ulogu počinju
čitanjem teksta kod kuće. Slijede probe s korepetitorom, zatim s
dirigentom, a na kraju dolazi redatelj, pri čemu probe sa
solistima, zborom i sl. traju otprilike mjesec dana. Zadnji
tjedan probamo s orkestrom, no ukupno trajanje ovisi o djelu,
kaže Katarina, koja će kao gošća nastupiti i na sutrašnjem
Božićnom koncertu u Nedelišću, brendu koji smatra lijepom
“mašnom” i točkom na “i” za kraj godine.
Puno ljubavi i žara
Kako bi publici što vjernije prenijeli novu predstavu, daju sve
od sebe, na Katarinu se nadovezuje Ivana.
– Osobno s puno ljubavi i žara pristupam svakoj ulozi. Naša
najveća nagrada su pljesak, suze u očima i ono iskreno
oduševljenje publike kada pogleda vaš rad. No, Nagrada Hrvatskoga
glumišta zaista je prestižna i poseban je osjećaj kad kao
dobitnika pročitaju ime predstave u kojoj ste sudjelovali.
Moram se malo pohvaliti, ovo je drugi put da je predstava u kojoj
sam igrala jednu od glavnih uloga dobila Nagradu Hrvatskoga
glumišta: prvi put to se dogodilo 2016., kad smo dobili nagradu
za najbolji mjuzikl – “Moje pjesme, moji snovi”. Tada sam bila
nominirana za glavnu žensku ulogu, ulogu Marie, navodi
sopranistica iz Čakovca.
S Katarinom Toplek Horvat dijeli nekoliko
zajedničkih stvari, ističe.
– Osim toga što smo obje Međimurke, soprani, radimo u istom
teatru, pjevale smo neke iste uloge, dijelimo i prezime: Katarina
je udana Horvat, što je moje djevojačko prezime. Katarina je
došla u Osijek prije nekoliko godina, nekako smo odmah kliknule.
Prva zajednička predstava koju smo radile bila je opereta
“Kneginja čardaša” i tamo smo se zbližile. Otada zajedno pjevamo
u svakoj predstavi, puno radimo, pomažemo jedna drugoj, tijekom
godina postale smo osim kolegica baš dobre prijateljice koje
dijele tajne, probleme, smijeh, kave i svašta nešto lijepo,
dodaje Ivana, koja kaže i da je oduvijek znala kako se želi
baviti pjevanjem.
– Imala sam sreće što sam odrastala u obitelji koja jako voli i
cijeni glazbu. Mama učiteljica koja je kao mlada pjevala i
glumila u kazalištu Virovitica, kasnije je bila članica
Pjevačkoga zbora “Josip Štolcer Slavenski” u kojem je pjevala i
solističke dionice. Glas i muzikalnost sam naslijedila od mame.
Tu je i moj tata koji svira klavir, harmoniku, jako voli jazz i
klasičnu glazbu.
Kad sam bila u osnovnoj školi, pjevala sam u dječjem zboru
Čakovečki mališani, tata je radio muzičke aranžmane za pjesmice
koje smo pjevali i pratio nas na sintisajzeru na našim nastupima.
Mama i tata su zaslužni što sam danas ovdje gdje jesam i jako sam
im zahvalna na tome. Prepoznali su moj talent još kad sam imala 2
godine. Mama me prijavljivala na razne dječje festivale tijekom
vrtića, škole i kasnije, tako da bih rekla da je moj put određen
još u najranijoj dobi, prisjeća se.
Pred domaćom publikom
Rado pjeva i pred domaćom, međimurskom publikom.
– Dirigentica Slavenskog Senka Bašek zvala me
2018. da budem gošća na njihovu zajedničkom Božićnom koncertu,
tako da sam dolazila dvije godine zaredom i nastupala s njima.
Poseban je to osjećaj, osobito s obzirom na to što od 2005. ne
živim u Čakovcu. Žao mi je što me se u našem gradu ne sjete malo
češće pa bih voljela da se to ubuduće promijeni, dodaje Medić.
Omiljenom ulogom okarakterizirala je već spomenutu časne sestre
Marie u mjuziklu “Moje pjesme, moji snovi”, dok najizazovnijima
smatra uloge Medene Med u mjuziklu “Sugar” (“Neki to vole
vruće”), gdje je tumačila Marilyn Monroe, ali i Josephe
Vogelhuber u opereti “Kod bijelog konja”, u kojoj je učila pravo
jodlanje, kao i Valencienne u “Veseloj udovici” te Stazi u
opereti “Kneginja čardaša”, u kojoj je učila akrobatske elemente.
– U jednom trenutku u “Veseloj udovici” doslovno visim naglavačke
i pjevam pridržavajući se rukama za noge partnera na sceni, dok u
istom trenutku u zraku izvodim zvijezdu i u ritmu pokrećem noge,
s nama je podijelila Ivana.
Grad po mjeri čovjeka
Život u Osijeku miran je i staložen, kaže.
– Grad je po mjeri čovjeka, a ima sve: od vrtića, škola,
fakulteta, kulturnih znamenitosti, sporta, kazališta,
enogastronomske ponude, prekrasne rijeke Drave… Svi koji niste
uspjeli, posjetite Osijek i Slavoniju, odnosno Baranju. U
Međimurje dolazim koliko mi obveze dopuštaju. Nažalost, ne
dolazim onoliko često koliko bih to ja željela.
Trenutačno su na mom repertoaru razni božićni i novogodišnji
koncerti, za kraj kaže Ivana.
U nedjelju će u svojoj matičnoj ustanovi nastupiti s 4 tenora
među kojima se nalazi još jedan Međimurec, Filip
Hozjak, na Humanitarnom božićnom koncertu. U siječnju je
na repertoaru opera “Figarov pir” i nagrađena opereta “Vesela
udovica”, a započet će i s radom na novoj predstavi čija je
premijera planirana za travanj 2024.