Uz Centar palijativne skrbi, čiji su nositelji Međimurska županija i Županijska bolnica Čakovec, jedan od ciljeva razvoja palijativne skrbi u Međimurju je i osiguranje psihosocijalne podrške oboljelima i njihovim obiteljima, aktivnosti koje provodi Udruga "Pomoć neizlječivima"
Često se kaže kako je skrb za umirućeg bolesnika jedan od
najzahtjevnijih oblika skrbi. U trenucima kad je medicina dala
svoj maksimum, a ishod liječenja ne ide u željenom smjeru, uvijek
je važna topla riječ, podrška i empatija koja pomaže oboljelom i
članovima njegove obitelji u osvještavanju i dostojanstvenom
prihvaćanju onog neizbježnog – kraja jednog života.
Važnu kariku u sustavu palijativne skrbi Međimurske županije ima
upravo Udruga “Pomoć neizlječivima” koja već punih 13 godina
pruža podršku obiteljima u brizi oko teško oboljelih neizlječivih
članova.
– Udruga je osnovana 2010. godine. Najprije smo ispitivali teren
što zapravo Međimurci trebaju. Kako sam u to vrijeme studirala
palijativnu skrb u Velikoj Britaniji i radila u hospicijima,
njihov model rada i primjere dobre prakse prenijela sam ovdje kod
nas. Naravno, imajući na umu specifičnosti i mogućnosti Republike
Hrvatske. Krenuli smo s provođenjem tribina o palijativnoj skrbi
kako bi građanima uopće približili što je to palijativna skrb i
što je uloga svakog od nas; profesionalaca, ustanova, voditelja
politika ili nas kao članova obitelji i lokalnih zajednica. Na
taj način smo se počeli povezivati s lokalnom zajednicom,
općinama i gradovima. Najprije smo uvidjeli potrebu za nabavkom
ortopedskih pomagala te smo sve donacije koje smo primili i
sredstva koja smo osigurali usmjerili u kupnju pomagala te
pokretanje posudionice ortopedskih i medicinskih pomagala.
U nepunih 14 godina koliko djelujemo naša posudionica broji preko
tisuću pomagala, oko stotinu medicinskih kreveta, isto toliko
antidekubitalnih madraca, invalidnih kolica te još mnogo toga. To
su zaista velike i važne brojke te sigurno mogu reći da smo
sretni što smo to ostvarili uz pomoć Međimuraca jer s tolikim
brojem pomagala ne raspolaže ni jedna udruga ili ustanova u
Hrvatskoj. Posudionica djeluje na dvije lokacije; u Katoličkom
domu u Čakovcu koji nam je besplatno ustupila Župa Svetog Nikole
i u prostorima bivše vojarne koji nam je također besplatno
ustupila Međimurska županija.
Posudionica ima dežurstva dva puta tjedno utorkom i četvrtkom od
14 do 15 sati u Katoličkom domu, ali je posudbu potrebno najprije
dogovoriti sa mnom kao predsjednicom ili voditeljicom posudionice
Spomenkom Tomašić. Pomagala se posuđuju isključivo palijativnim
bolesnicima. U vrijeme epidemije korona virusa išli smo na ruku
građanima te pomagali svima koji su zatražili neko od pomagala,
ali posudionica je namijenjena samo palijativnim bolesnicima te
nakon epidemije nastavljamo s takvim radom, rekla nam je
predsjednica Udruge “Pomoć neizlječivima” Renata
Bermanec, prva magistra znanosti iz palijativne skrbi u
Hrvatskoj te koordinatorica palijativne skrbi u Međimurskoj
županiji.
Kao koordinator palijativne skrbi u Međimurju Renata je zadužena
za edukaciju profesionalaca, volontera i građana o palijativnoj
skrbi, njezinim oblicima i važnosti kako bi građani imali
pravilne informacije i realna očekivanja. Također, sudjeluje u
organizaciji palijativne skrbi za bolesnike sa svim drugim
profesionalcima, bez obzira nalaze li se oni kod kuće, u bolnici
ili u domovima za starije. Nadalje, povezuje sve stručnjake i
ustanove zdravstvene, socijalne i duhovne skrbi te predstavnike
obrazovnog sustava, općina, gradova i Međimurske županije, kao i
udruga, medija te pojedinaca koji na bilo koji način mogu
doprinijeti razvoju bolje palijativne skrbi u našem kraju.
Pored nje kao koordinatorice, u pružanje cjelovite palijativne
skrbi uključen je i mobilni palijativni tim koji je, kao i
Renata, zaposlen pri Domu zdravlja, ali i čitavi niz dionika, od
liječnika i medicinskih sestara obiteljske medicine, patronažne
službe, zdravstvene njege u kući, hitne službe, bolnice, ustanova
socijalne skrbi, kao i brojni drugi. Njihovo djelovanje usklađeno
je s Nacionalnim programom razvoja palijativne skrbi u Republici
Hrvatskoj te Strategijom razvoja palijativne skrbi u Međimurskoj
županiji.
– Dosta smo radili na osvještavanju i edukaciji naših građana te
mogu reći da Međimurci znaju što je palijativna skrb i to je
izuzetno važno, jer znaju koje usluge mogu zatražiti u sklopu
palijativne skrbi i što očekivati. Naime, palijativna skrb je
briga za osobe s neizlječivom, ali uznapredovalom bolesti gdje se
vidi da tijek bolesti ne ide prema ozdravljenje već polako prema
kraju života. To je skrb za umiruće i skrb u žalovanju i mi
doista otvoreno o tome govorimo. Jer je ova struka nastala zato
jer skrb za ljude na kraju života i njihove obitelji koje žaluju
nije bila prilagođena njihovim potrebama. U tim situacijama važno
je poraditi na ublažavanju simptoma i boli kod bolesnika te
pružanju podrške kako oboljelima tako i članovima obitelji, bez
davanja lažne nade u ozdravljenje.
Nada u palijativnoj skrbi također postoji, ali ona je često
usmjerena na druge stvari, a ne ozdravljenje. Kako sam
specijalist palijativne skrbi od samih početaka radim na
edukaciji profesionalaca i volontera, kontinuirano radim s
medijima koji su u Međimurju zaista pozitivno utjecali na
razumijevanje palijativne skrbi, našim volonterima, ali i brojnim
drugim osobama, organizacijama i ustanovama kao što su gradovi,
općine, županije, ministarstva, komore, suradnici izvan Hrvatske,
škole i drugo bez kojih ne bi bilo palijativne skrbi, pojasnila
je naša sugovornica. Dodala je kako godišnje oko 1300 Međimuraca
umire i od tog sigurno 500, ako ne i više, treba neki oblik
palijativne skrbi.
– Palijativni bolesnici nisu samo osobe starije životne dobi. To
su svi bolesnici čija je bolest neizlječiva i sve se više
pogoršava.Teške, neizlječive bolesti pogađaju i mlade ljude, kao
i djecu. U takvim situacijama nastojimo pružiti podršku
oboljelima i članovima njihovih obitelji u suočavanju s bolešću,
dolaskom kraja života i kasnije u žalovanju. Naša Udruga broji 49
volontera, različitih znanja, vrlina i profesija. Mnogi od njih i
profesionalno su vezano uz skrb i brigu za bolesne te se isti
ljudi preklapaju i u udruzi, mobilnom palijativnom timu ili pak
bolnici. Vrlo sam zadovoljna radom članova udruge. Riječ je o
dugogodišnjim članovima koji osiguravaju stabilnost udruge i
svatko obavlja one zadatke u čemu se našao, što mu leži, sve
volonterski. Također, sami građani vrlo su nam zahvalni za sve
što napravimo za pacijente i to naši volonteri osjećaju i zbog
tog nastavljaju svoj rad i doprinos.
Većina palijativnih bolesnika u nekom periodu svoje bolesti bude
u bolnici i dok se otpuštaju kući mi se nastojimo povezati kako
bi se unaprijed mogla planirati daljnja skrb u kući. Za tu
suradnju su neizmjerno važni profesionalci i u bolnici i u
primarnoj zdravstvenoj zaštiti jer za bolesnika skrb ne završava
u bolnici i započinje u kući ili domu za starije, nego se ona
samo nastavlja na drugom mjestu. Moj posao je i poticati sve
ljude uključene u skrb u svim službama da ne funkcioniramo svako
zasebno u okviru svoje ustanove, nego zajednički u istoj skrbi za
istog bolesnika. Također mi je posao i podizati svijest ljudi da
moramo imati odgovornost brige za svoje bližnje, jer svi mi
profesionalci pomažemo obiteljima i svi se moramo truditi da ta
pomoć obiteljima bude puno bolja i više dostupna, ali da ipak
prema zakonu naše države, a i brojnih drugih država, obitelj je
ta koja treba zbrinuti svog člana.
Međutim, iako vjerujem da svi mi volimo svoje bližnje, brojni
problemi nastaju jer je naša realnost da su obitelji male, sve je
više djece daleko od svojih roditelja i više se ne može ostvariti
ona briga kao što je bilo u vremenima kad su se u velikim
obiteljima rađala i odgajala djeca, ali umirali i njegovali i
stari. Stoga nam je svima dužnost razmišljati i odgovoriti na
pitanje “A ko bu nas bogal?” , dodala je Renata.
Jedan od primarnih ciljeva Udruge u daljnjem radu je osiguranje
psihosocijalne podrške oboljelima i članovima njihovih obitelji.
No, uz financiranje putem kratkoročnih projekata teško je
osigurati stalno zaposlenje stručnog kadra.
– Naša Udruga zapravo kao i neke druge udruge u Hrvatskoj,
nastoji pokrenuti inicijative koje se trenutno ne osiguravaju iz
državnog proračuna, a neizmjerno su važne za građane kao što je
podrška ljudima kojima je teško jer umiru, jer netko njihov umire
ili jer ne mogu osigurati svojim najmilijim miran kraj života bez
patnje. I nama je drago što počinjemo nešto važno i što ćemo time
potaknuti i sustavno rješavanje problema, ali ovakav način na
žalost ne može zamijeniti ono što oblici pomoći koje osigurava
država i sustav, a to je kontinuitet, trajno financiranje i
slično.
– I to nas nekako čini zabrinutima i to je naša boljka jer smo
znali da će tako biti od samog početka i osnivanja i ne očekujemo
da netko u potpunosti financira Udrugu, ali nam je žao jer
prepoznajemo potrebe za podrškom ljudima u teškim trenucima, a
sami je kao Udruga ne možemo kontinuirano osigurati. Ali ja sam
optimist i osobno sam skoro pa sigurna da će se neki načini
pronaći i zbog toga smo neizmjerno zahvalni Međimurskoj županiji
što financira zapošljavanje socijalnog radnika na pola radnog
vremena, dodala je.
Uz osiguranje psihosocijalne podrške Udruga “Pomoć neizlječivima”
aktivno radi i na pronalaženju novih mlađih volontera.
– Činjenica je da su članovi naše Udruge uglavnom osobe srednje
ili starije životne dobi. Zamislite žene od 60-70 godina kako
dižu krevete i antidekubitalne madrace, a sva ta medicinska
oprema zahtijeva održavanje i premještanje, tako da bi nam dobro
došao koji par mlađih ruku te ovom prilikom pozivam volontere,
bilo kojih znanja i sposobnosti, a koji imaju želje i volje
pomoći nam da nam se slobodno pridruže, poručila je naša
sugovornica te dodala – Na nedavnom sastanku s braniteljskim
udrugama, neki od članova udruga su nam se ponudili pomoći u
budućnosti te pozivamo i druge osobe koje žele doprinijeti
palijativnoj skrbi na takav ili neki drugi način, da nam se jave.
Unatoč svim izazovima i emocionalnim teretima, briga i skrb za
umirućeg bolesnika najveći su izrazi ljudske suosjećajnosti. U
tim su trenucima volonteri Udruge “Pomoć neizlječivima” kao
svjetionik u tami, pružajući utjehu i podršku u situacijama kad
se svijeća jednog života polako gasi. Svima im od srca hvala!
CENTAR PALIJATIVNE SKRBI KAO STRATEŠKI PROJEKT U
ZDRAVSTVU MEĐIMURSKE ŽUPANIJE
Pored niza manjih projekata koje provode s općinama i gradovima
najveću podršku radu Udruge “Pomoć neizlječivima” pruža
Međimurska županija. U Tjednu palijativne skrbi župan Matija
Posavec najavio je pomoć u osnaživanju timova palijative
pružanjem potpore u sufinanciranju zapošljavanja medicinskih
sestara te socijalnih radnika i psihologa, budući da za tim
kadrom trenutno vlada velika potreba u sustavu palijativne skrbi.
Jedan od strateških projekata u zdravstvu Međimurske županije je
Centar palijativne skrbi za koji je u tijeku izrada projektne
dokumentacije. U sklopu njega adaptirat će se i dograditi
paviljon VI, poznatiji kao Feštetićev majur, koji se nalazi u
krugu zdravstvenih ustanova. Prema podacima Međimurske županije,
Palijativni centar moći će primiti 25 pacijenata smještenih u 15
prostranih soba. O njima će brinuti kompletirani stručni kadar,
od medicinskih sestara, fizioterapeuta, psihologa do liječnika
specijalista, a u obnovljeni prostor smjestit će se i postojeći
mobilni palijativni tim te koordinator palijativne skrbi.
Centar će imati i dvije sobe za tzv. respite care, odnosno
privremeni boravak djece s razvojnim poteškoćama koje zahtijevaju
24–satnu skrb kako bi se roditelji-njegovatelji osnažili.
Također, namjerava se osigurati i simulacijski centar za
edukaciju zdravstvenih djelatnika, uz dvije učionice i kongresnu
dvoranu, a u njemu će svoje mjesto naći i Udruga “Pomoć
neizlječivima”.
