Ovo je priča o kovačnici Mihac u Čehovcu, ali prije svega priča o obitelji, ljubavi i tradiciji
– Pradjed Mato je imao 5 sinova, a 3 su bila
kovača. – započeo je priču svoje obitelji Stjepan
Mihac. Dvojica su sreću pronašla u Zagrebu gdje su se
bavili trgovinom svile.
Trojica koja su ostala doma bila su kovači, jer je to bilo tada
potrebno u selu. – nastavlja. Pradjed je bio kovač, on je došao
iz Preloga. Od trojice sinova, jedan je otišao u Domašinec, jedan
je ostao u Čehovcu, a posljednji je otišao Mihaljevec, da bi na
kraju svoj put završio u Koprivnici.
Svaki je imao svoju kovačnicu, a Toma, koji je
ostao u Čehovcu radio je uz dva kovača. Rodna kuća se nalazi
pokraj kovačnice, a u njoj danas živi sestra
Stjepana Mihaca.
– Prva kovačnica je izgrađena 1871. godine. Bila je drvena,
pretpostavlja se da je izgorjela, a sačuvana su vrata koja su
potom stavljena na novu, izgrađenu 1926. godine. Čuvali su svoju
vjeru u Boga, radili i živjeli. – dodaje. Stjepan Mihac se i sam
okušao u potkivanju konja, pomagao je ocu u kovačnici, no ipak se
odlučio krenuti svojim putem te danas ima uspješnu tvrtku koju
vodi sa sinom, Tomislavom Mihacom Kovačicem,
koji pak je i frontmen popularne grupe Ogenj.
Možemo slobodno reći kako kreativna crta teče u obitelji Mihac i
kako se prije svega njeguje i čuva obiteljsko nasljeđe i
tradicija.
Život kovačnice
Kovačnica je bila epicentar svih društvenih i političkih
događanja u Čehovcu. Također, bila je povezana s
kolarom koji je izrađivao drvene kotače, priključke
za ručne strojeve.
– Bili su povezani jer su bili temelj svega u selu. Sve se radilo
‘iz glave’, bez nacrta, sve temeljeno na vlastitom znanju i
iskustvu. – govori nam Stjepan Mihac.
– Radilo se ručno, kose, plugovi, kalilo se željezo na
temperaturi oko 1600 stupnjeva. Nije bilo ni struje u kovačnici,
mijeh je tjerao zrak kako bi ugljen, koks gorio, dodaje i
prisjeća se kako su zime bile izrazito hladne, kuće se nisu
toliko grijale, pa su se ljudi došli i ugrijati u kovačnicu, u
kojoj je uvijek bilo živo. Raspravljalo se o aktualnim
situacijama, anegdotama.
Na prostoru iza kovačnice se nalazila voda. U zimi bi se smrzla
te se igrao hokej, klizalo se. U ljeti se pak kupalo, lovile su
se ribe, prale krave, a pralo se i rublje. Područje oko kovačnice
je bilo prepuno ljudi i života.
U ta vremena ljudi su bili znatno povezaniji. –
Na gruntu je znalo živjeti i po nekoliko obitelji te je
s jednog grunta znalo izaći i stotinu ljudi na ulice. –
prisjeća se.
U kovačnici su se potkivali konji, pa čak i krave. Tada su
postojala dva trgovca konja u Čehovcu, Vuk i
Habuš koji su prema riječima Stjepana Mihaca,
mjesečno u Italiju znali odvesti po 500 konja. Što je ujedno
značilo i puno posla za kovače.
O zahtjevnosti tog posla Mihac je rekao sljedeće – Tata nikad
nije rekao da ga nešto boli, a to je bio težak fizički rad. Sam
čekić je imao 5 kilograma.
Obnova kovačnice
Mato Mihac je radio sve do 2015. godine, a
tješila ga je činjenica kako će se kovačnica obnoviti. Nažalost,
preminuo je 2020. godine s 85 godina života iza sebe, te nije
dočekao otvorenje obnovljene kovačnice 2021. godine. Grad Prelog
je inicirao i preuzeo obnovu kovačnice uz dozvolu obitelji Mihac.
Otvorenje je održano 28. listopada, što je važno spomenuti budući
da je to ujedno i datum rođenja Mate Mihaca. Okupilo je velik
broj ljudi kojima je bilo iznimno drago što je pred kovačnicom,
koja je ujedno i simbol mjesta, novo doba.
– Nekako je potom spontano krenula ideja za održavanjem
manifestacije ‘fČofci pre Kovačnici’ dodaje Tomislav
Mihac Kovačic. Sa svojim bendom Ogenj je nastupao na
manifestaciji, ali i organizirao popratne sadržaje, poput
popularne utrke za odrasle i djecu.
Nastupit će i u subotu, neovisno o vremenskim prilikama, kaže, a
mi smo uvjereni kako svi s nestrpljenjem očekuju nastup
popularnog Ognja.
Obnova kovačnice je razveselila obitelj, jer prema riječima
Stjepana Mihaca, povijest je jednako važna, kao i budućnost.
Stjepan Mihac ima pet unuka, a šesti je na putu. S njima igra
nogomet i u njihovom društvu provodi svaki slobodan trenutak svog
vremena, a kaže kako s djecom ne treba mnogo komplicirati.
Treba ih od malena vučiti k pozitivi ravnati, bez
negativnosti.- zaključuje uz osmijeh.