Za dobru robu nije im ništa teško napraviti, pa ni zasukati rukave i baš kao nekada ručno pobrati cijelu njivu kukuruza
Članice Udruge žena Pušćine i”logistika” pobrali su 0,3 hektara
tvrdunca. Riječ je o starinskoj sorti kukuruza koja ima dugi klip
i mekanu i bijelu komušinu. Nije im toliko do kukuruza koliko do
komušine, odnosno lušćija koje ima treba da bi dalje mogle raditi
ono po čemu su nadaleko poznate, a to su ručno rađeni cekeri svih
veličina i oblika.
– Tu je prvoklasno lušćije, domaća prvoklasna kuruza, ona
starinska, negdašnja, duga, bela, ne mora se niti žveplati posle.
Nije hibrid, to je domaća kuruza, objasnila je Danica
Marcijuš zašto im je ovaj nasad čakovečkog
poljoprivrednika Andrije Stričaka toliko
vrijedan. Dodaje da je teško nabaviti takvo lušćije za razliku od
hibrida, ali i da kukuruz koji se bere kombajnom koji odmah čisti
i zrno trga komušinu.
– Ovo je domaća kuruza i to se pozna. Na cekaru se to jako vidi,
hibrid je crveni i nije baš za cekere, a ova domaća je
bolja. Sad kad poberemo kuruzu budemo zlušćili, pobrali
lušćije, obrezali ga i pospremili na suho. To je puno posla,
svaku lušćiju treba imati pet put u ruci prije nego ju pletete.
Dok se to uzme u obzir kao i vrijeme pletenja, mogu reći da iako
drži cijenu, nije preskup, objašnjava Rozina
Fegeš jedna od produktivnijih pletačica. Njeni su cekeri
po cijeloj Hrvatskoj, ali i Njemačkoj, Austriji, Dubaiju pa čak i
Americi. Kaže da su ručno pleteni cekeri uvijek u trendu i jako
popularni.
– Da imam sve koje sam do sad splela ne bi nikog morala više
gledati kak bi bila bogata, kaže u šali Rozina. Zahvaljujući ovim
vještim majstoricama, vještina pletenja cekera čuva se i njeguje
i to ne samo među članovima. Tijekom cijele godine organiziraju
radionice na koje im dolaze i iz drugih dijelova Hrvatske.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3571