U 13 godina rada smještaj u Domu je pronašlo 382 korisnika, no zbog premalog kapaciteta odbijeno ih je gotovo tri puta više – njih preko tisuću!
Rodno uvjetovano nasilje nije privatna stvar pojedinca, već se
radi o opće društvenom problemu. Hrvatska je 3. zemlja u Europi
prema broju ubijenih žena, a u posljednjih 20 godina u našoj
zemlji život je izgubili gotovo 400 žena. Podaci su izneseni
prilikom nedavnog obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv
nasilja nad ženama. Tim povodom razgovarali smo s Matinom
Šebrek, diplomiranom socijalnom radnicom, ravnateljicom
Doma za žrtve obiteljskog nasilja Čakovec “Sigurna kuća”.
Dom za žrtve obiteljskog nasilja “Sigurna kuća” poznata je po
pružanju utočišta i podrške žrtvama obiteljskog nasilja te je u
svom trinaestogodišnjem radu postala svijetla točka nade i
sigurnosti za mnoge osobe koje su prošle kroz traumatično
iskustvo nasilja unutar obitelji.
– Dom za žrtve obiteljskog nasilja “Sigurna kuća” je ustanova
socijalne skrbi. Korisnicima, žrtvama obiteljskog nasilja,
odraslim osobama i djeci, pruža smještaj, prehranu, vodi brigu o
osobnoj higijeni i njezi te pruža usluge psihosocijalnog
tretmana. Dom je osnovan 14. veljače 2008. godine od strane
Međimurske županije i tadašnjeg Društva za psihosocijalnu pomoć,
13. siječnja 2010. upisan je u Upisnik ustanova socijalne skrbi,
a 27. siječnja 2010. primili smo Uvjerenje. Od 2017. godine
Međimurska županija je sva osnivačka prava prenijela na sebe,
pojasnila je ravnateljica Šebrek naglasivši kako se potreba za
osnivanjem rada ove specifične ustanove ukazala zbog rastućih
zahtjeva za smještaj od strane korisnika. Naime, u to vrijeme u
blizini je djelovalo samo sklonište u Varaždinu te je postalo
evidentno da je isto potrebno i u Međimurju.
Dom se financira iz županijskog proračuna, a osim toga, sklopljen
je ugovor s tadašnjim Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi,
današnjim Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i
socijalne politike, kojim su uređeni međusobna prava, obveze i
odgovornosti u svezi pružanja i financiranja usluga privremenog
smještaja djece i odraslih osoba žrtvi obiteljskog nasilja,
vrstu, opseg i kvalitetu usluga, cijenu smještaja, način
plaćanja, raskid ugovora, odgovornost za štetu i nadležnost
suda.
– Ministarstvo je na temelju navedenog Ugovora započelo sa
sudjelovanjem u podmirenju troškova od lipnja 2010. godine.
Ministarstvo podmiruje iznos od 930,30 € mjesečno za svakog
štićenika, odnosno štićenicu. Iznos od 930,30 € odnosi se na
cjelokupni mjesec, znači punih 28, 29, 30 ili 31 dan, rekla je
ravnateljica “Sigurne kuće” te pojasnila da je smještaj privremen
te u pravilu može trajati do godine dana, a realizira se preko
Hrvatskih zavoda za socijalni rad, odnosno Područnih ureda,
izdavanjem rješenja o smještaju od strane navedene institucije.
NAJVIŠE KORISNIKA ZABILJEŽENO JE 2021. GODINE, U JEKU
EPIDEMIJE KORONAVIRUSA
Dom za žrtve obiteljskog nasilja Čakovec pruža utočište i podršku
ženama, djeci i muškarcima koji su pretrpjeli nasilje u obitelji
te predstavlja sigurnu luku za sve one koji su suočeni s raznim
oblicima nasilja, pružajući im mogućnost ponovne izgradnje
vlastitih života.
– U “Sigurnu kuću” Čakovec primamo korisnike iz svih županija te
smo kroz ovo razdoblje, od 2010. do 2023. godine, imali korisnike
što iz regije, odnosno okolnih županija, do korisnika iz daljnjih
županija kao što su Splitsko-dalmatinska, Zadarska,
Dubrovačko–neretvanska, Ličko–senjska. Smještaj ovisi o potrebama
korisnika, a budući da smo ustanova u mreži nadležnog
Ministarstva otvoreni smo za prijem korisnika iz čitave Hrvatske.
Naravno, najviše korisnika imali smo iz Međimurske županije,
pojasnila je ravnateljica Šebrek.
Prva korisnica u Dom za žrtve obiteljskog nasilja “Sigurna kuća”
Čakovec smještena je 3. veljače 2010. godine. U ovih 13 godina
kroz Dom je prošlo 382 korisnika od kojih je 197 djece. Kako Dom
ima kapacitet prijema svega sedmero korisnika u tih 13 godina
nije mogao primiti čak 1.004 korisnika, među kojima je bilo 323
žene, 679 djece i 2 muškarca.
Prošle godine u Domu je bilo smješteno ukupno 34 korisnika,
odnosno 19 žena i 15 djece. Od nadležnih Centara za socijalnu
skrb zaprimljena su 22 upita, a odnose se na smještaj 22 žene i
65-ero djece, što znači da zbog manjka kapaciteta nisu mogli
primiti 87 korisnika. Što pak se tiče ove godine, tijekom devet
mjeseci smještaj u čakovečkom Domu za žrtve obiteljskog nasilja
pronašao je 31 korisnik, među kojima je bilo 12 djece. Za razliku
od prijašnjih godina kad je zabilježeno 30-ak korisnika, u
trinaestogodišnjem radu Doma posebno se ističe 2021. godina, u
jeku epidemije koronavirusa, kad je u Domu svoj smještaj pronašlo
48 osoba.
SIGURNOST, PODRŠKA I NADA ŽRTVAMA OBITELJSKOG
NASILJA
U Domu su zaposlene dvije djelatnice, i to socijalna radnica,
koja je ujedno i ravnateljica Doma, te psihologinja. Sa žrtvama
nasilja radi se na prorađivanju i suočavanju s traumom,
osnaživanju, preuzimanju odgovornosti za vlastitu budućnost,
brizi o vlastitom zdravlju i zdravlju djece, osamostaljenju,
zadržavanju ili stvaranju socijalne mreže podrške, zadržavanju
radnog mjesta ili pomoći u pronalaženju zaposlenja te na
samopouzdanju i samopoštovanju.
– S ciljem sveobuhvatne brige i skrbi za korisnike, kao
djelatnice Doma pokrećemo postupke za realizaciju prava koja su
potrebna kako bi korisnik razriješio situacije i poboljšao
kvalitetu života za vrijeme i nakon prekida privremenog
smještaja. Također, kontaktiramo nadležne službe vezano uz
ostvarivanje prava iz obiteljsko pravne zaštite, kaznenopravne,
zdravstvene i mirovinske domene, ili pak pomoći u ostvarivanju
prava na besplatnu pravnu pomoć, kazala je ravnateljica “Sigurne
kuće” Čakovec te nastavila kako je za uspješnost tretmana
potreban timski rad i suradnja s ostalim institucijama od
važnosti za korisnike.
-Individualni rad psihologa podrazumijeva inicijalni razgovor s
korisnicima po dolasku u Dom, psihologijsko testiranje,
bilježenje anamneze koju je korisnica spremna iznijeti,
individualni savjetodavni i rad koji podrazumijeva potporu kroz
različite terapijske tehnike, a s ciljem osnaživanja korisnice,
upoznavanja s njezinim mogućnostima i osvješćivanje vještina koje
može koristiti u životu, preuzimanje odgovornosti za svoj život i
život svoje djece, rad na emocijama i upoznavanje s njihovim
obrascima ponašanja i reagiranja, te rad na istima. Socijalni
radnik sudjeluje u prijemu korisnika Doma, upoznaje korisnike
privremenog smještaja sa načinom funkcioniranja Doma, kućnim
redom Doma, koji se i potpisuje u znak prihvaćanja. Upozorava
korisnike na kršenje kućnog reda i usmjerava ih na
poštivanje pravila i na kompromis u suživotu s drugim korisnicima
Doma, nastavila je naša sugovornica.
Za svakog korisnika izrađuje se individualan plan rada i prati
tijek realizacije. Prati se proces adaptacije korisnika u Domu,
dogovaraju se i odrađuju kontakti s obiteljima i prijateljima.
Posreduje se kod upisa djece u školu i vrtiće te se prati tijek
njihova školovanja. Izvješćuje se nadležni Zavod za socijalni
rad, Područni ured o zbrinjavanju korisnika Doma. Korisnicima se
pruža pomoć kod rješavanja svih statusnih prava ovisno o njihovim
potrebama. Pruža se pomoć u obliku uspješnog roditeljstva s
ciljem bolje zaštite prava i interesa njihove malodobne djece,
koja se nalaze na smještaju s roditeljem. Pomaže korisnicima u
traženju zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć. Upućuje na adrese
nadležnih institucija prilikom rješavanja važnih statusnih prava.
Nadziru se korisnici kod obavljanja svakodnevnih kućnih poslova
te se obavlja nabavka hrane i svih kućanskih potrepština za Dom i
prati se tijek tekućeg održavanja objekta.
– U okviru grupne terapije radi se na održavanju međusobnih
odnosa korisnika u kući te na razrješavanju eventualnih
konfliktnih situacija u kući. Zbog dolaska različitih struktura
ličnosti, s teškim traumatskim iskustvima, različitim sustavima
vrijednosti, roditeljskim vještinama, svakodnevnim navikama te
zbog fluktuacije korisnika Doma ponekad održavanje ravnoteže u
sustanarskim odnosima u kući predstavlja problem. Većina
konfliktnih situacija između korisnica prisutna je na početku
smještaja, tj. u periodu prilagodbe. U takvim situacijama, grupni
rad je od velike važnosti te se provodi u svrhu razvijanja i
poticanja psihosocijalnih osobina za kvalitetniju komunikaciju u
obiteljskim i općenito socijalnim relacijama te uspostavljanju
bolje kohezije grupe. Unutar grupnog rada s korisnicima se
provodi i radna terapija. Dom posjeduje veliku okućnicu s
povrtnjakom. Okućnica se uređuje redovito i u skladu sa sezonskim
poslovima. Povrtnjak se održava i uređuje, također, po sezonskim
poslovima koje on iziskuje. U sklopu radne terapije potiče se
korisnike da primjenom nekih svojih vještina i sposobnosti
sudjeluju u izradi određenih stvari potrebnih Domu, poput
stolnjaka, nekih ukrasnih predmeta i sl. Naravno, radna se
terapija provodi u skladu sa sposobnostima i afinitetima
korisnika Doma, pripomenula je.
I DOLAZAK U ‘SIGURNU KUĆU’ JE TRAUMA
Dolazak korisnika na smještaj u Dom je svojevrsna traumatska
situacija, tzv. sekundarna ili čak tercijarna viktimizacija,
budući da predstavlja odlazak iz vlastite kuće, obitelji, kruga
prijatelja, svega onoga što je korisnicima bilo poznato i
sačinjavalo svakodnevicu. Navedeno može biti posebno stresno
djeci, koja su često u situaciji promjene škole ili vrtića,
nemogućnosti viđanja prijatelja i poznanika, te odmaku od
određene rutine koju su do tada imali, dolaskom u nepoznatu
sredinu, suživotom s nepoznatim ljudima.
– Iako korisnici dobrovoljno dolaze na smještaj, pravila Doma u
većini primjera iziskuju veliku prilagodbu i promjenu. Svojevrsna
izolacija koja je nužna radi zaštite samih korisnika predmet je
negodovanja kod istih, kao i restrikcija u korištenju mobilnih
uređaja. Pridržavanje jelovnika u smislu zadovoljavanja svih
nutritivnih potreba, te redovno izvršavanje svakodnevnih obaveza
čišćenja i održavanja prostorija Doma, također su predmeti
povremenih nezadovoljstava naših korisnika, upravo zbog
različitih prehrambenih i ostalih navika koje su razvili u
vlastitom domu. Zbog lokacije Doma, te ograničene mogućnosti
javnog prijevoza, odlazak korisnica na posao ili djece u školu
često je veliki izazov u smislu organizacije istog. Budući da je
naš Dom vrlo malog kapaciteta te posjedujemo službeno vozilo,
trudimo se isto što više olakšati našim korisnicima. Korisnice
koje su zaposlene često iskazuju zabrinutost odlaska na posao,
budući da postoji velika mogućnost susreta sa počiniteljem.
Većina naših korisnika iskazuje svoje nezadovoljstvo činjenicom
da su oni ti koji su morali otići iz svojeg doma, dok je
počinitelj onaj koji ostaje.
Navedeno stvara osjećaj nepovjerenja prema pravosudnim službama,
a pogotovo prema policijskim djelatnicima. Iako se korisnicima
objašnjavaju i prezentiraju zakonske odredbe, načini i razlozi
određenog postupanja navedenih institucija, nažalost, to rijetko
kada pruža utjehu i razumijevanje od strane žrtava, rekla je
ravnateljica Šebrek te naglasila da se svakom korisniku pristupa
individualno, sukladno njihovim mogućnostima, situacijama i
potrebama. Tretman je izuzetno kompleksan, budući da
podrazumijeva sustavne promjene u životima korisnika, odmake od
dotadašnjeg načina funkcioniranja u smislu osamostaljenja,
osnaživanja te preuzimanja odgovornosti za vlastitu budućnost.
U PLANU PRESELJENJE U DRUGI PROSTOR TE PROŠIRENJE
DOMA
Dom za žrtve obiteljskog nasilja “Sigurna kuća” tijekom
prethodnih je godina sudjelovao u mnoštvo projekata od velike
važnosti za njihovu djelatnost, kao što su “Podrška i zaštita
žrtvama obiteljskog nasilja”, “365 dana aktivizma protiv rodno
uvjetovanog nasilja”, “Osnaživanje i potpora žrtvama obiteljskog
nasilja”, “Jednako vrijedni”, “Sigurno do posla s Dugom”, “Nikad
nije kasno”, “OsnaŽena” i “Život nakon nasilja”.
– Navedeni projekti su se odnosili na razne teme, kao što su
povećanje zapošljivosti i zaposlenje korisnika, grupe podrške za
žrtve nasilja te ravnopravnost spolova. Osim korisnika smještaja
u našem Domu, u projektima su sudjelovali i korisnici tadašnjih
Centara za socijalnu skrb, današnji Hrvatski zavod za socijalni
rad, te korisnici u potrebi koji su iskazali želju uključivanja u
projekte. Izuzev toga, radili smo na prevenciji, te osvješćivanju
problema nasilja u obitelji i općenito nasilja naspram žena.
Također, svake godine redovito sudjelujemo u obilježavanju
Nacionalnog i Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama
te ostalih događanja od posebne važnosti za promociju nenasilja i
suzbijanja obiteljskog nasilja te nasilja naspram ženama,
naglasila je naša sugovornica.
– Planiramo preseljenje u drugi prostor te proširenje Doma, što
je prijeko potrebno. Nadamo se da će se navedeno, barem u nekoj
mjeri, realizirati tijekom slijedeće godine, najavila je daljnje
planove te poručila kako se stopa nasilja može smanjiti samo
zajedničkim djelovanjem.
– Za smanjenja stope nasilja potrebna je međusektorska suradnju u
svim segmentima, od pravosuđa i policije, preko socijalne skrbi,
do zdravstva i školstva, naravno uz promjenu zakonodavnog okvira
u vidu strožih kazna za počinitelje i veću i bolju zaštitu
žrtava, te konstantni rad na prevenciji u vidu kampanja,
projekata i radionica.
“Sigurna kuća” Čakovec mjesto je koje pruža svjetlo na kraju
tunela za mnoge žrtve obiteljskog nasilja. Njihova predanost,
stručnost i empatija čine razliku u životima onih koji se
suočavaju s izazovima obiteljske zlouporabe. Ovaj Dom postao je
simbol nade i ohrabrenja za bolje sutra, gdje žrtve mogu ponovo
pronaći svoju snagu i krenuti prema svjetlijoj budućnosti.
