Proizvođač meda i poljoprivrednik Andrija Stričak iz Čakovca i ove se godine odlučio na nekoliko hektara posijati heljdu
Kaže kultura je to koja je među potrošačima sve popularnija, a
vrlo je dobra i za pčele.
– Mene je na uzgoj heljde ponukalo to da imam ispašu za pčele, a
onda ćemo naravno iskoristiti i plod. Skupim preradama unatoč,
uspijevamo na tržištu. No moram napomenuti da imamo vlastitu
preradu pa je nešto jednostavnije. Ali dosta je tu posla iako
uzgoj nije kompliciran, no nakon žetve slijedi prerada, sušenje,
čišćenje zrna, skladištenje. Kod nas je najpopularnija parena
heljda, heljda kao kaša, a puno se traži i sirova heljda kaže
Stričak. Ove godine posijao je heljdu na četiri
hektara, žetva će biti nakon prvog mraza, a očekuje se tona i pol
prinosa po hektaru.
– Po onom što smo vidjeli godina je obećavajuća. Cvijet je
izuzetno zdrav kao i cijela biljka. Sad je u punom cvatu i ako se
nastave vremenski uvjeti bit će dobro. Poželjno je da jutarnje
temperature budu iznad 15 do 24 stupnjeva celzijusa. Još jedan
mjesec da vegetira bilo bi idealno, objašnjava. Dodaje da je
prošla godina za proizvođače heljde bila izazovna.
– Jako dugo nije bilo mraza, do 15. studenog pa smo tek onda
imali žetvu. Zbog kasne berbe imali smo problem sa sušenjem,
heljda je bila jako mokra i prilikom sušenja smo je presušili pa
se zrno lomi u brašno, kaže. Među nasadima je komadić starinske
sorte koja se prepoznaje po drukčijoj boji cvijeta.
– Sjećam se da je ta starinska sorta uvijek bila crvenkaste boje,
sijalo se to nekada za vlastite potrebe, da bude za za krvavice.
Srećom, našao sam kod svog dobavljača sjemenja tu starinsku sortu
i posijao nekih pet kila. To će se ručno brati, nadam se dobiti
70, 80 kila. Ako bude toliko bit ću presretan i bit će to za
daljnju sjetvu, otkriva Stričak. Osim heljde, ima i žitarice,
zob, ječam, raž, pšenicu, kukuruz, pir, proso, pa i tikve,
voćnjak na nešto više od četiri hektara i suncokret. Napominje da
nastoji imati kulture koje su dobre za pčele. Komentirao je i
probleme pomora pčela s kojima se naši pčelari suočavaju u
posljednje vrijeme.
– Te stvari me muče i moram reći da sam oprezan. Trudim se imati
svoju pašu, da pokrivam cvijetom cijele godine. Sijem zato i
faceliju tako da pčele imaju u blizini cvijeće, iako se njih ne
može zaustaviti. Važno je imati i dobar odnos s
poljoprivrednicima. Mi tu smo se povezali i mogu reći da su za
svaku pohvalu. Ima pojedinaca koji nemaju veće količine i koji
znaju prskati po danu, ali onda ga upozorimo, dodaje Stričak.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3569