Najugroženija staništa u Međimurju su livade. Određeni problemi, kao što su ilegalno odlaganje otpada ili ilegalna gradnja, nikad neće nestati s ovih prostora
Velika gustoća naseljenosti Međimurja, kao i duga stoljeća
kultiviranja i iskorištavanja ovog prostora učinili su Međimurje
poprilično “taknutim”, pa je većina našeg zavičaja ono što se u
kategorizaciji zaštićenih područja naziva “značajni krajobraz”. U
tom smislu, priroda Međimurja ima svoju vrijednost i
prepoznatljivost, ali nikako nije netaknuta, kako se to često
čuje u medijima.
Iako je formalna zaštita prirode u Međimurju počela 1963. godine
proglašenjem zaštite nad platanom u Nedelišću, prava a ne samo
“papirnata” zaštita de facto počinje 2007. godine početkom rada
institucije koja se danas prepoznaje kao Međimurska priroda –
Javna ustanova za zaštitu prirode.
Od samog početka djelovanja, na čelu ustanove je Siniša
Golub, magistar primarnog obrazovanja te magistar
znanosti upravljanja zaštićenim područjima prirode. Počevši od
njega kao prvog djelatnika ustanove, ekipa ustanove je rasla i
stasala, uglavnom iz projekta u još veći projekt. Upravo su ti
projekti omogućili zapošljavanja mladih stručnjaka u misiji
zaštite prirode Međimurja, pa u ustanovi danas radi 13
djelatnika, od čega se pola njih financira ili iz projekata ili
iz prihoda Centra za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu.
A koje vrste poslova djelatnici svakodnevno obavljaju? S obzirom
da ustanova nije udruga, dobar dio poslova vezan je uz
administriranje i procedure koje su propisane zakonima. Taj dio
posla oduzima značajni dio radnog vremena svakog djelatnika, ali
bez njega rad ustanove ne bi bio prema zakonima. Ujedno, taj dio
je potpuno nevidljiv široj javnosti, pa ga je teško vrednovati
jer se čini da je nepostojeći. Međutim, na kraju radnog dana i
taj dio posla čini slagalicu ukupne zaštite prirode Međimurja
potpunom.
Generalno, poslovi u zaštiti prirode u bilo kojoj javnoj ustanovi
u Hrvatskoj dijele se na tri glavna segmenta: rad stručne službe,
rad čuvara prirode i rad na upravljanju projektima. U najkraćim
crtama. Stručna služba provodi kompleksne zadaće propisane
nacionalnim i EU strategijama, planira i provodi istraživanja te
praćenje stanja sastavnica prirode, planira restauracijske
aktivnosti na terenu te interpretira prirodne i tradicijske
vrijednosti.
Čuvari prirode najvidljivija su služba na terenu, a u svojem
svakodnevnom poslu surađuju s brojnim dionicima: od sportskog
ribiča preko kolega iz drugih javnih službi i inspektora, sve do
županijskih službi i policije. Značajan set aktivnosti odnosi se
na preventivno djelovanje na terenu kako do prekršaja ili
kaznenog djela ne bi došlo.
Sektor upravljanja projektima osmišljava, uobličava, kandidira i
provodi projekte, od malih do višemilijunskih. Nije pretjerano
reći da je ulaskom RH u EU ovo postao jedan od najbrže rastućih
sektora u javnim službama općenito.
Sve tri službe zajedno, na čelu s ravnateljem (našim
sugovornikom) koji zastupa ustanovu i koordinira rad službi, čine
“Međimursku prirodu” jednom od najboljih u RH. Tome u prilog
govori i odnos nadležnog ministarstva koji upravo Međimurskoj
prirodi povjerava izradu strateških i stručnih poslova koje su,
inače, u nadležnosti tijela središnje države.
Planovi upravljanja
Jedan od ogromnih poslova na kojem se radilo posljednje dvije
godine u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja
su čak tri plana upravljanja za područja ekološke mreže Natura
2000 i zaštićena područja u Međimurskoj županiji. Plan
upravljanja zaštićenim područjem i područjem ekološke mreže je
akt planiranja kojim se utvrđuje stanje zaštićenog područja i
područja ekološke mreže te određuju ciljevi upravljanja i
očuvanja, aktivnosti za postizanje tih ciljeva i pokazatelji
provedbe plana.
Upravljanje zaštićenim područjima provodi se na principima
prilagodljivog i participatornog upravljanja.
Prilagodljivo ili adaptivno upravljanje se temelji na kružnom
procesu upravljanja koji omogućava da se informacije i iskustva
iz prošlosti uključuju u učinkovitije upravljanje u budućnosti.
To je, dakle, proces sustavnog i kontinuiranog unaprjeđivanja
upravljanja, koji se temelji na rezultatima i iskustvima
postojeće prakse upravljanja. Pojam participatorno upravljanje
označava da su dionici na različite načine i na različitim
razinama uključeni u različite faze ciklusa upravljanja
područjem.
Konkretno, nakon opsežnog participatornog procesa, izrađeni su
Plan upravljanja zaštićenim područjem Bedekovićeve grabe i
područjima ekološke mreže Međimurje i Donje Međimurje, Plan
upravljanja područjem ekološke mreže Mačkovec – ribnjak te Plan
upravljanja Regionalnim parkom Mura-Drava i pridruženim
zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže. Ovaj
posljednji je izrađen u suradnji s ustanovama koje također
upravljaju regionalnim parkom u susjednim županijama
(Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska i
Osječko-baranjska) te je jedan od najkompleksnijih planova
upravljanja u Republici Hrvatskoj.
Međimurske livade nestaju
Najugroženija staništa u Međimurju su livade. Promjenom načina
življenja, sve manje držimo stoku, ne trebamo sijeno i otavu za
prehranu domaćih životinja te time svoju djedovinu ne koristimo
kao nekad. S jedne strane imamo intenzivne procese deagrarizacije
i napuštanje tradicijskih djelatnosti, a s druge intenziviranje
poljoprivredne proizvodnje. One livade koje se održavaju,
najčešće se preintenzivno kose za veće stočne farme te tu nestaje
tradicijska košnja koja je neophodna za opstanak bioraznolikosti,
a posebice najugroženijih leptira kao što su veliki ili zagasiti
livadni plavac. Dok još svemu pridodamo i klimatske promjene te
vremenske ekstreme, postaje jasnije zašto na terenu bilježimo sve
manji broj populacija kukaca.
Borba s invazivnim vrstama
Nažalost, zbog globalizacijskih procesa, sve više bilježimo i
prisutnost nepoželjnih vrsta. Strana vrsta je svaka vrsta koja ne
nastanjuje prirodno određeni ekosustav, nego je u njega dospjela
namjernim ili nenamjernim posredovanjem čovjeka. Alohtona,
nenativna, nezavičajna, egzotična, introducirana ili unesena
vrsta – sve su to sinonimi za stranu vrstu. Ukoliko strana vrsta
negativno utječe na bioraznolikost, usluge ekosustava, zdravlje
ljudi ili uzrokuje ekonomsku štetu na području u koje je unesena,
tada tu stranu vrstu smatramo invazivnom.
Pod najezdom stranih invazivnih vrsti, ali i neprimjerenih
ljudskih radnji u otvorenom prostoru, izvorna priroda gubi moć
samoobnove, a rezultat toga su ne samo ekološki nego i
zdravstveni problemi, pa u konačnici i ekonomski troškovi
lokalnih zajednica. Uzročno-posljedična veza je tu očita, ali ju
čovječanstvo teško prihvaća kao stvarnost življenja u 21.
stoljeću.
Upravo je ovih dana aktualna objava o pronalasku strane invazivne
vrste tzv. vodene salate (lat. Pistia stratiotes L.) na staništu
u Hodošanu. No, to je samo jedna od nekoliko desetaka invazivnih
vrsti koje “okupiraju” Hrvatsku pa time i Međimurje tijekom
posljednjih godina, pa i desetljeća. Iako se može činiti da su
bitke s invazivnim vrstama unaprijed izgubljene, u konačnici se
radi o tome kako će se neko društvo prema njima odrediti. U ne
tako dalekoj budućnosti, regionalni proračuni izdvajat će ogromna
sredstva da bi se iz lokalnih staništa uklonilo ono što je
slučajno iz neznanja ili namjerno zbog ideje brzinske dobiti
unešeno u prirodu. I nisu to samo zloglasna ambrozija ili
američki signalni rak. Za većinu vrsta prosječni Međimurec nikad
nije čuo, ali već trpi posljedice njihove prisutnosti u
zavičaju.
https://www.medjimurska-priroda.info/2023/09/prvi-nalaz-vodene-salate-u-medimurju-drugi-u-hrvatskoj/
Čuvari prirode i borbe s vjetrenjačama
Određeni problemi, kao što su ilegalno odlaganje otpada ili
ilegalna gradnja, nikad neće nestati s ovih prostora. Čuvari
prirode tu su nemoćni, ako tim pojavama na kraj ne stanu jedince
lokalne samouprave i središnja država. Ipak, treba naglasiti: po
prvi put u međimurskoj povijesti ikad, i u Međimurju postoje
čuvari prirode poznatiji kao rendžeri. Svojim su radom već
uzburkali neke ustajale vode i močvaru nagomilanih problema u
prostoru, ali prave borbe na terenu tek im slijede…
Promidžba i interpretacija prirode
Gotovo svakodnevna zastupljenost tema zaštite prirode u
regionalnim i nacionalnim medijima dokazuje značaj koji društvo
pridaje tim temama. Javna ustanova Međimurska priroda svakodnevno
uređuje i informacijama puni čak dva portala:
www.medjimurska-priroda.info i
www.med-dvemi-vodami.info
Brojni regionalni i nacionalni portali prenose naše objave, čime
naše teme dopiru do velikog broja korisnika. Tome treba pridodati
i službeni YouTube kanal ustanove te ostale društvene
mreže.
Ne zaboravimo da ustanova vodi dva posjetiteljska centra, Matulov
grunt u Frankovcu i Med dvemi vodami u Križovcu. Velik broj
edukativnih aktivnosti dostupno je zainteresiranim posjetiteljima
različitih uzrasta tijekom godine, a centri zajedno bilježe
gotovo 10.000 posjetitelja godišnje. Matulov grunt je posebno
atraktivan u ljetnom dijelu godine, a djeci je omiljeni događaj
ljetni kamp za mlade čuvare prirode svakog srpnja. Posjetiteljima
centra Med dvemi vodami ove godine smo proširili sadržaje
kreiranjem poučne staze “Čovjek i rijeka” koja vas vodi iz centra
do rijeke Mure u Križovcu. Za 2024. godinu s veseljem
najavljujemo izgradnju i opremanje nove multimedijske dvorane
čije financiranje smo osigurali iz sredstava Fonda za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost početkom ove godine.
Novi projekti na početku provedbe
Javnosti najpoznatiji projekt ustanove je svakako “Med dvemi
vodami” u sklopu kojeg je uređen moderni posjetiteljski centar u
Križovcu, zatim Matulov grunt u Frkanovcu te poučna staza
Svetomartinska Mura. Taj projekt više ne treba posebno
predstavljati, dovoljno je skrenuti pozornost na ovo:
https://emedjimurje.net.hr/vijesti/drustvo/4291200/opet-nagrada-u-medjimurje-projekt-med-dvemi-vodami-drugi-je-najbolji-eu-projekt-u-hrvatskoj/
S prvim danima kolovoza ove godine započela je provedba projekata
koji će obilježiti sljedećih pet godina rada ustanove. O njima će
se još pisati, ali s ponosom ističemo da su nam konačno odobrena
sredstva za konkretnu zaštitu prirode na način kako se to radi u
zemljama s dugom tradicijom zaštite prirode. Konkretno, bit ćemo
u poziciji otkupiti najugroženije lokalitete, njima upravljati po
najboljim svjetskim praksama te uklanjati strane invazivne vrste
na najugroženijim staništima Međimurja. Ujedno, ne manje važno,
kroz međimursku ekonomiju opet će proći značajna financijska
sredstva, a na projektima će raditi mladi međimurski stručnjaci.
Nije li to ideal održivog razvoja o kojem svi pričaju?
Aktivnosti Međimurske prirode te sve prijavljene i odobrene
projekte Javne ustanove zdušno podupire i župan Matija
Posavec. Međimurska županija kao osnivač ustanove
osigurava pretfinanciranje i sufinanciranje projekata iz
županijskog proračuna. Djelovanje ustanove i realizacija
projekata bez te potpore bila bi nemoguća.
Ususret otvorenju izložbe Diverterra u Kotoribi
U ponedjeljak 11. rujna u Kotoribi će biti otvorena jedinstvena
izložba. O čemu je riječ? Uvjerit ćete se sami ako dođete u
dvoranu Osnovne škole Jože Horvata u Kotoribi. Za najavu,
pročitajte ovo:
https://www.medjimurska-priroda.info/2023/08/mobilna-izlozba-diverterra-u-kotoribi-od-11-do-17-rujna/
Ujedno, toga dana predstavit će se i prvi terenski ured kojeg je
ustanova otvorila upravo u Kotoribi, u novim prostorijama
općinske uprave, s ciljem što boljeg rada na terenu donjeg
Međimurja.