Pred Chriztel je sjajna pjevačka karijera
Prije tri godine Međimurje je dobilo svog vlastitog anđela
iz dalekih Filipina. Chriztel Renae Aceveda
zajedno s majkom preselila je u Sveti Martin na Muri, ispisujući
stranice svoje glazbene povijesti. Iako je došla iz potpuno
drugačijeg svijeta brzo je postala dijelom zajednice i osvojila
srca svih koji su je upoznali.
Jedna od najupečatljivijih stvari kod Chriztel je njezin anđeoski
glas. Njezina sposobnost da prenese duboke emocije i strast kroz
svoj glas ostavlja sve bez daha.
– Sjećam se dana kad sam prvi put čula međimurske pjesme. Iako
nisam razumjela svaku riječ, osjećala sam svaku notu, rekla nam
je skromna i talentirana Chriztel koja svojim glasom obogaćuje
međimursku glazbenu tradiciju.
Chriztel polazi 6. razred Osnovne škole Sveti Martin na Muri,
pjeva u školskom zboru te je članica HKUU Sveti Martin, a zbog
svoje skromnosti i zaraznog osmijeha brzo je postala omiljena
među svima.
– Kad sam stigla u Međimurje prije skoro tri godine hrvatski
jezik bio mi je jako težak. Ništa nisam razumjela, no
zahvaljujući mojoj učiteljici hrvatskog jezika koja mi je
svesrdno pomagala već nakon šest mjeseci progovorila sam i
hrvatski. Danas bez problema razgovaram sa svojim prijateljima i
na međimurskom, rekla nam je Chriztel.
Osim što je s lakoćom usvojila hrvatski, vesela i empatična
Chriztel obožava i međimurski svetomartinski govor. Govori još
tagalog i engleski te uči njemački jezik, a uskoro i talijanski.
Voli međimurske pjesme, običaje i hranu.
– Kad sam prvi put čula pjesmu “Raca plava po Dravi” vrlo mi se
svidjela. Pjesmu sam otpjevala svojoj učiteljici koja je ostala
zatečena mojim glasom, otkrila nam je Chriztel te dodala da je na
Filipinima pjevala uglavnom za svoj gušt, s mamom kako bi se
zabavile.
LJUBAV NE POZNAJE GRANICE
Chriztel i njezina majka, Carla Renae Petermanec, postale su
dragocjeni dio zajednice te svojim primjerom pokazale važnost
razumijevanja i međusobne podrške, bez obzira na različite
kulture i porijeklo. Dokaz je to da prava ljubav i međusobno
poštovanje mogu premostiti sve kulturne razlike.
– Moja mama i očuh upoznali su se preko interneta. Došao nam je u
posjet na Filipine, uskoro su se vjenčani, a nakon nekog vremena
odlučili smo preseliti u Međimurje, pojasnila nam je Chriztel
koja je, po dolasku u Međimurje, prvi puta vidjela snijeg.
– Na Filipinima je uvijek toplo jer je cijele godine ljetno. Kad
je ovdje zima, na Filipinima su najčešće kiša i vjetar. U
Međimurju sam prvi puta vidjela snijeg. Nije ga bilo puno, ali
uspjela sam napraviti grudu i snjegovića te sam bila jako
ponosna, rekla nam je naša sugovornica te dodala da Božić na
Filipinima slave puno duže, čak od rujna, te ga obilježavaju
velika obiteljska okupljanja. Svoje pak poštovanje prema
starijima iskazuju ne samo rukovanjem, već i prislanjanjem šake
starije osobe na svoje čelo.
Bez ikakvih teškoća navikla se i na našu hranu. Dok je na
Filipinima najzastupljenija morska hrana te riža Chriztel je bez
problema prihvatila našu kuhinju. Jede sve, a najviše voli grah,
špinat te kruh, ali ne i ciklu te gorku hranu.
– Škola na Filipinima malo je drugačije organizirana. Razredni
odjeli ne dijele se na A, B ili C, već nose nazive npr. cvijeća,
a nastava traje od 7:00 do 15:00 sati, s time da u podne imamo
pauzu za ručak. Također, ostala sam zatečena koliko su ovdje mali
razredni odjeli, svega 20-ak učenika ili čak i manje. Na
Filipinima je u jednom razredu po 40, 50 ili čak 60 učenika,
otkrila nam je naša sugovornica.
Kad nije u školi Chriztel slobodno vrijeme rado provodi družeći
se s prijateljima ili kod kuće, pišući zadaću, gledajući TV ili
pak u igri sa svojim kućnim ljubimcem, šarplanincem Maksijem, od
milja zvanim Milo, kao popularni čokoladni napitak na Filipinima.
– Život u Međimurju puno je mirniji. Volimo živjeti ovdje. Kad je
Chriztel popodne vani s prijateljima ne brinem se da bi joj se
nešto moglo dogoditi. Usto, ovdje je i dugo dan. Na Filipinima
Sunce zalazi prije 18:00 sati te je u 18:30 mrki mrak, dodala je
njezina majka Carla.
– Criztel je naše čudo, još od rođenja. Rodila sam ju doma i kad
ju je babica uzela u ruke nije se zaplakala. Bila je sva crna.
Tada ju je polila ledenom vodom i oživjela je. To je bilo pravo
čudo! Baš kao i danas njezin prekrasan glas. Kad zapjeva svojim
prekrasnim glasom i velikim srcem prođu te trnci, a mnogima i
zasuze oči, dodala je Carla.
PRED NJOM JE SJAJNA KARIJERA
Svojim glasom ova mlada dama ostavlja sve bez daha, a njezino
pjevanje izvornih međimurskih pjesama mnogi uspoređuju s tetom
Lizom. Nedavno je gostovala na koncertu kraljice etno glazbe
Lidije Bajuk, nastupala je na smotri Međimurske
popevke te raznim manifestacijama i koncertima.
Pobjednica je dječjeg “Prvog glasa Zagorja” u Svetom Križu
Začretju, osvojila je Grand prix ovogodišnjeg festivala Mali MEF,
a na festivalu u Brežicama također je se okitila prvim mjestom.
Ovih dana zatekli smo je u Tonskom studiju glazbenika i
producenta Ivana Mikulića u Belici, u kojem će, nakon pjesme “Ako
mi te uzmu” s kojom je pobijedila na ovogodišnjem Malom MEF-u,
snimiti i svoju drugu autorsku pjesmu.
– Želja mi je i dalje baviti se glazbom. Zbog toga sam i upisala
Glazbenu školu u Varaždinu, gdje ću u klasi prof. Blanke
Tkalčić učiti solo pjevanje, otkrila nam je Chriztel
svoje planove te dodala da je dobila i niz pozivnica za nastupe u
regiji, ali i na festivalu u Malti.
– Otkad sam stigla u Međimurje svi se prema meni ponašaju vrlo
ljubazno. Zahvaljujem se svima koji su mi podrška. Osjećam veliku
zahvalnost što su prepoznali moj talent i što mi pružaju
neizmjernu podršku, rekla nam je skromna i talentirana Chriztel.
S obzirom na pjevački talent te daljnje školovanje svog glasa
nema sumnje da je pred Chriztel sjajna karijera te ćemo, sigurni
smo, njezine nastupe moći pratiti na brojnim festivalima, ali i
na malim ekranima.