Ljubiteljica prirode Kristina Poljak (44) iz Svete Marije uspješna je u lovu na divljač, ali umjesto puške u šumu odlazi "naoružana” fotoaparatom
Pred njenim objektivom najčešće prošeću zečevi te srneća divljač,
a zabilježila je i dabra, vidru, divlju mačku te čagljeve.
– Jedino što me uspije nadmudriti je lisica. Nju pokušavam
fotografirati unatrag dvije godine ali nikako da ušeće u kadar, a
željela bih jednog dana snimiti i medvjeda, otkriva nam Kristina
te dodaje da je ozbiljnije fotografirati počela prije dvije
godine, a fotoaparat je nabavila prije šest.
– Oduvijek volim umjetnost, ali se zbog obiteljskih obaveza nisam
stigla ozbiljnije posvetiti fotografiji. Ako sam nešto i
fotografirala, to su bili obiteljski rođendani, a dok sam šetala
prirodom, zanimljive prizore sam bilježila mobitelom,
pojašnjava.
– Prije dvije godine sam počela objavljivati fotografije iz
šetnji na društvenim mrežama i svidjele su se ljudima, pa sam
odlučila ozbiljnije uzeti fotoaparat u ruke. Međutim, shvatila
sam da s fotoaparatom kojeg imam ne mogu zabilježiti sve što
želim pa sam kupila drugi, a nabavila sam i teleobjektiv,
doznajemo od sugovornice.
Sreća
U fotografski safari odlazi u ranim jutarnjim satima pa se
smjesti uz neko stablo, a za hladnijih dana, fotografira iz
automobila.
– Važna je brzina te poznavanje navika životinja, a treba imati i
malo sreće. Ponekad sjedim satima pa ne uspijem ništa snimiti,
priznaje Kristina. Kod fotografiranja životinja ističe da je
adrenalin jednak kao u pravom lovu, ali životinje ostanu žive pa
preporuča lovcima da se prebace na lov fotoaparatima. Zbog
ljubavi prema prirodi naša sugovornica je aktivna i kao
volonterka u zaštitarsko ekološkoj udruzi “Senjar” u Donjoj
Dubravi te se rado uključi u akcije prebrojavanja ptica, a sve
kako bi se očuvala biološka raznolikost.
– Da bi znali što trebamo čuvati, moramo se upoznati sa svijetom
oko nas, bilježiti ga i proučavati, pa da fotografije divljači ne
ostanu samo uspomena za naredne generacije, zaključuje.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3561