Oduvijek aktivna u sportu tako što je povremeno odlazila na fitness je Višnja Čonkaš (40), trkačica rodom iz Preloga koja već nekoliko godina živi i radi u Čakovcu
– Trčanjem sam se počela baviti prije sedam godina kad mi je
teretana dosadila. Za početak sam u svoj raspored ubacivala
trčanje dva puta tjedno, no brzo sam zavoljela taj sport. Krenula
sam s par kilometara na dan pa povećavala kilometražu, kazala je
Višnja koja danas ne može zamisliti da prođe
dan, a da ona ne istrči dionicu.
Postepenim povećavanjem kilometara i redovitim treniranjem prije
šest godina odlučila je istrčati prvi maraton. – Tijekom priprema
za maraton shvatila sam da mi bolje leže duže i sporije
kilometraže i da nisam za kratke, brze utrke. Nakon prvog
istrčanog maratona, nastavila sam i godišnje sam išla na tri do
pet maratona, kazala je dodavši kako je nakon nekoliko istrčanih
maratona poželjela okušati se i na dužoj utrci.
Najprije je sudjelovala na ultramaratonu Zagreb-Čazma od 61
kilometar. – Istrčanim ultramaratonom koji se već više od 40
godina održava u Hrvatskoj krenuo je moj ultramaratonski način
života. Zadnjih par godina ultramaratonsko trčanje u Hrvatskoj je
malo bolje zaživjelo tako da se u kalendaru utrka pojavilo
nekoliko ultra utrka, utrke na 50 i 100 kilometara te na 6 i 12
sati diljem Hrvatske pa nije trebalo uvijek ići van lijepe naše,
objašnjava.
Trči, pliva i biciklira
Višnja je najprije trčala po gradu rekreativno, zatim je krenula
na Polarnu ligu u Prelogu, a onda se priključila ekipi iz
Atletskog kluba Međimurje u Čakovcu. – Svi smo zaposleni, imamo
razne životne obaveze, ali ipak smo izdvojili vremena za trčanje,
naglasila je Višnja. Nakon par godina priključila se ekipi
Atletskog kluba Varaždin.
– Trenirala sam pod vodstvom jednog od najboljih trkača naših
krajeva Josipa Lackovića, a kako je moj trkački
put otišao u smjeru ultra trčanja i postala sam dio hrvatske
ultra reprezentacije, pripreme za Europsko prvenstvo na 24 sata
odradila sam u suradnji s Draganom
Jankovićem, izbornikom ultra reprezentacije, navodi naša
sugovornica koja je od ove godine opet članica kluba iz
Međimurja. Na utrke Višnja uvijek ide spremna te prije odradi
pripremu kako bi spriječila ozljedu, a osim trčanja voli otići na
plivanje i na bicikliranje.
Mnogo je pretrčanih kilometara u Višnjinim nogama, sudjeluje na
puno utrka i liga u Međimurju, a trenutno najviše voli trčati
maraton i utrke duže od maratona pa često s ekipom odlazi i van
Hrvatske. – Biram zanimljive utrke i one koje nisam trčala ili
sam trčala pa su mi se jako svidjele. Maratonu i svim dužim
utrkama pristupam s poštovanjem jer to je dionica za koju treba
fizička i psihička pripremljenost od par mjeseci, priča. Višnja
je prijavljena u Hrvatski atletski savez pa često trči državna
prvenstva za klub.
U reprezentaciji
Nakon njezine prve utrke od 12 sati na kojoj je zauzela treće
mjesto izbornik hrvatske ultra reprezentacije prepoznao je njezin
potencijal za trčanje utrka na 24 sata.
– Te godine istrčala sam B normu na 12 sati na Prvenstvu RH i
ubrzo nakon toga sam s pripremama s Reprezentacijom za Europsko
prvenstvo u trčanju na 24 sata koje se održalo prošle godine,
objašnjava trkačica. Reprezentaciju je činilo devet ženskih i
devet muških predstavnika. – Moram napomenuti da se svi trčanjem
bavimo rekreativno, nitko od nas nije profesionalac. Krajem ove
godine održava se Svjetsko prvenstvo na 24 sata pa se izbor
predstavnika reprezentacije još ne zna, ispričala nam je Višnja.
Predstavljanje Hrvatske na nekom natjecanju je velika čast, pa se
nada da će još koji put sudjelovati na nekom od Svjetskih ili
Europskih prvenstava.
Na stazi uvijek nasmijana lica
Za nju su trkači posebni ljudi, koje mnogi ne shvaćaju. Na svakoj
utrci upozna neku osobu koja joj posluži kao uzor. – Da li su to
mladi ljudi, mame ili tate s djecom ili stariji ljudi,
uvijek se pojavi netko tko me impresionira, da li ta osoba trči
100 metara ili 200 kilometara ili hoda, da li je profesionalac
ili rekreativac. Nedavno sam upoznala dragog čovjeka koji je
nakon što smo istrčali maraton rekao da mu je ovo 304. maraton
koji je istrčao, oduševljeno govori Višnja naglasivši da je
najviše od svega impresionira vedar duh trkača, nasmijana lica i
to što su uvijek podrška jedni drugima. Drago joj je što trčanje
samo po sebi nije skup sport jer su za njega potrebne samo
tenisice i udobna odjeća, a trčati se može bilo gdje.
– Međutim, ako se dogodi moj slučaj pa krene želja za odlaskom na
utrke, boljom i kvalitetnijom opremom, odjećom, i obućom trčanje
postane poprilično skupo. Kad biram utrke gdje još nisam bila,
sve se to spoji u neki izlet i godišnji odmor, kazala je Višnja
koja trči po dva do tri sata dnevno.
– Često se desi da treniram dva put dnevno, ujutro oko pola 5
prije posla i popodne nakon posla. Kad se pripremam za utrke koje
traju kroz noć, tada trening odradim po noći. Sve je stvar
organizacije. Nećete mene subotom vidjeti da šetam čakovečkom
špicom i ispijam kavu već sigurno negdje trčim po Međimurju,
govori te poručuje. –
Današnji ubrzan način života svodi se na to da se nikad nema
vremena za sebe i svoje zdravlje, no mislim da svatko kome je
stalo do zdravlja može izdvojiti jedan sat vremena za neku
aktivnost. Najlakše je naći izgovor da se nema vremena, a na
zdravlje se misli kad je prekasno. Hodajte, trčite, igrajte se s
loptom, planinarite, plivajte, vozite bicikl i izbacite ovaj
stresan život iz sebe!
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3560