Studije potvrđuju da je opasnost od zaraze vani ekstremno niska
Dani su sve topliji, sve više vremena se provodi vani na svježem
zraku. DW se kod vodećih stručnjaka raspitao
zašto su na otvorenom male šanse za zarazu koronavirusom i treba
li se više kloniti pušača ili sportaša, piše Index.
Je li vani potpuno sigurno?
Aerosoli, sićušne čestice koje lebde zrakom, glavni su
krivci za prenošenje koronavirusa. Prema nalazima
znanstvenika, to se događa uglavnom u zatvorenim prostorijama.
“Zato što je cirkulacija zraka na otvorenom mnogo veća. Imate
strujanje vjetra pa se tako vrlo brzo koncentracija aerosola
razrjeđuje”, kaže Nico Mutters, šef Instituta za
javno zdravlje pri Sveučilišnoj klinici u Bonnu.
Slično kaže i virusolog Aleksander Kekule, ali
dodaje – to sve vrijedi ako se i na otvorenom drži razmak od
najmanje metar i pol. “Ako ne držite taj razmak, gledate se licem
u lice i glasno pričate, pjevate, vičete, pljujete – onda se,
umjesto aerosolima, možete zaraziti kapljično.”
Studije potvrđuju da je opasnost od zaraze vani ekstremno niska.
Jedno istraživanje iz Kine je proučilo 7324 slučaja zaraze – samo
u jednom slučaju radilo se o prijenosu zaraze na otvorenom.
Kekule kaže da to isto vrijedi za mutacije virusa – one su
nešto zaraznije, ali mjere ostaju iste. “Mutanti ne lete dalje”,
kaže virusolog.
Kako utječe vjetar?
“Što vjetrovitije, to će prije biti razbijeni oblaci aerosola
koje čovjek proizvodi”, kaže Gerhard Scheuch, fizičar i
istraživač aerosola. Na pitanje je li, recimo, na livadi gdje
borave različite grupice ljudi moguće da vjetar odnese aerosole
od jedne do druge grupe, Scheuch kaže da je to praktično
nemoguće.
“Samo zbog tjelesne temperature se stvara neka vrsta zračne
struje koja uglavnom, kao kod kamina, ide prema gore”, priča ovaj
fizičar za DW. Jer, tjelesna temperatura od oko 37 stupnjeva je
uglavnom viša od vanjske temperature. “Time se topliji zrak penje
gore, pa i taj oblak aerosola.”
Jedna studija u Iranu je također potvrdila da vjetar ne igra
nikakvu ulogu u prenošenju virusa.
Što kad je vani toplo, a što kad je hladno?
To nije do kraja znanstveno razjašnjeno. Američki istraživači su
pratili razvoj infekcije u toplim, hladnim, suhim i vlažnim
predjelima Kine – i nisu našli nikakve razlike. Jedna austrijska
studija je ustanovila da ultraljubičasto zračenje Sunca ubija
virus, recimo, na površinama, ali da to malo utječe na prijenos
zaraze s čovjeka na čovjeka.
Mutters kaže da se na Sunce ne treba oslanjati – više je
ultraljubičastog zračenja ljeti, ali je, recimo, u snježnim
predjelima ono još veće zbog refleksije snijega. Osim toga,
on ukazuje na to da pandemija jednako pogađa i toplije i hladnije
predjele.
Kekule pak vjeruje da to ništa ne govori o samoj biti stvari, jer
pretpostavlja da se i u toplim predjelima ljudi masovno
zaražavaju unutra.
“Baš tamo više borave unutra gdje su klima-uređaji i
ventilatori”, kaže on.
Ima li opasnosti od sporta?
Stručnjaci kažu da i sportaši, recimo, pri trčanju, trebaju drže
razmak od metar i pol usprkos tome što, u stanju fizičkog
opterećenja, dublje dišu i izbacuju više čestica u zrak.
“Ako neko samo protrči pored vas, čak i na malom razmaku, rizik
je vrlo nizak”, kaže Birgit Wehner, istraživačica aerosola s
Instituta Leibnitz.
Slično misli i njen kolega Gerhard Scheuch – i
zadihani sportaši bi morali stajati dugo jedni pored drugih da bi
se zaraza prenijela. Zato on ne vidi problem ni u momčadskim
sportovima poput nogometa.
“Ali problem nastaje kad se koriste svlačionice ili WC. To su
opasne prostorije. One se moraju dobro provjetravati.”
Kao kontroverzna vrijedi jedna nizozemska studija koja je prošle
godine pokazala da je potreban veći razmak među sportašima. Kažu,
od biciklista valja držati dvadeset metara razmaka. Kritičari
naglašavaju da je ta studija obavljena u aerotunelu, a ne pod
realnim uvjetima.
Je li pasivno pušenje povezano s rizikom od zaraze
koronavirusom i ima li maska na otvorenom smisla, pročitajte
na Indexu.