Hauba i prtljažnik zamijenili su šank i stol u lokalu, po smjeni se proda i 50% više ovog napitka. Popijete li i vi koju kavu na benzinskoj?
Espresso, caffe latte, mochaccino, macchiato, kratka, duga,
gorka, slatka… Kakva god da je i od koje god da je od više od 120
vrsta, koliko ih je u svijetu, ispijanje kave gotovo svakom je
Hrvatu, pa i Zagrepčaninu, jutarnji ritual i naprosto
svakodnevica. U situaciji s koronavirusom, rečenica “idemo na
kavu” poprimila je sasvim novu konotaciju. Bilo da je riječ o
čistom hedonizmu ili potrebi za kofeinom, to zbog mjera
ograničenja koje su trenutačno na snazi ne znači tradicionalno
nalaženje u kafiću, već gdje god se ona prodaje “to go”. “Što su
u kavu stavili” da na benzinskim postajama toliko ljudi
svakodnevno haubom i prtljažnikom automobila zamjenjuje šank ili
stol u lokalima – ne znamo. No zasigurno je ispijanje ovog
napitka na friškom zraku, složili su se kavoljupci i prodavači,
postalo novi trend.
– Po smjeni prodamo otprilike 50 posto više kave za van. Ujutro
pogotovo, kada svi idu na posao pa usput stanu i uzmu je u
papirnatim šalicama. Većina je zatim popije u automobilu već na
parkiralištu ili pak stave na haubu pa čavrljaju – govore
prodavači na benzinskim postajama u Novom Zagrebu.
Navečer je, dodaju djelatnici, i malo veselije kad se vraćaju s
posla jer je to za ljude, dokle god epidemiološke mjere
Nacionalnog stožera ne popuste, jedini svojevrstan “happy hour”
koji imaju. Što se cijena tiče, kave za van stoje od sedam do
deset kuna, a ima i automata po čitavom gradu gdje koštaju, pak,
od tri do pet kuna.
– Ne okupljaju se, zaista, u velikim grupama. Dođe ih po petero
maksimalno i ne zadržavaju se dugo. Ali to ljudima nedostaje.
Treba im malo socijalizacije i kakve-takve normale – kaže jedan
trgovac. Taksist Žarko Vukotić, kojeg smo sreli taman kad je na
pauzi guštao u svojem espressu kod pumpe, objašnjava kako je
njemu i kolegama to već od ranije navika pa se uvijek, dok je
bilo lijepo vrijeme, tijekom pauze pila kava kod benzinske.
– Znali smo otići u kafić, ali nam je ovako praktičnije i brže.
Nekad se znalo i desetak automobila skupiti. Prednost je što je
kava jeftinija,a onome tko je zaista želi popiti mislim da nije
svejedno hoće li je platiti pet ili 20 kuna – navodi vozač
dodajući kako skeptično gleda na novonastali trend i smatra da se
neće zadržati nakon što se ponovno otvore kafići. S njim se slaže
i grupa prijatelja koja svaki slobodan trenutak koristi za kratka
druženja uz šalicu kave na parkingu kod benzinske u Zapruđu, dok
su to u normalnim okolnostima preferirali raditi u kafićima.
– Jedva čekamo da se lokali otvore. Da je toplo vrijeme, bez
problema bismo mogli stalno ovako, ali ipak je ljepše sjesti u
miru i na toplom porazgovarati i uživati u kavi. Trenutačno je
kava s nogu ionako “in”. Svi smo na taj način izvukli iz ove
situacije s epidemijom najbolje što smo mogli te se prilagodili
vremenu u kojem živimo – složni su Denis, Marko, Ivan,
Filip i Bruno. No nisu samo benzinske crpke u posljednje
vrijeme omiljena okupljališta, već je gotovo svaka klupica po
parkovima, trgovima, šetalištima… rezervirana za razgovor uz
šalicu kave. Ljudi se sastaju i u blizini bilo kojeg punkta na
kojem su postavljeni aparati za kavu, odnosno kod raznih kioska,
ali i na praznim terasama slastičarnica i kafića.