Prva odluka mogla bi biti objavljena najranije za petnaestak dana...
Ustavni sud intenzivno radi na rješavanju predmeta koji se tiču
odnosa države prema “koronavirusu” i prva odluka mogla bi biti
objavljena najranije za petnaestak dana, a u svakom slučaju do
kraja rujna.
Najveći prijepor
Prvo će se donijeti odluka o najvećem prijeporu, je li se običnim
zakonom moglo ovlastiti Stožer da donosi mjere ili je trebalo
primijeniti članak 17. Ustava, pa je o tomu trebala odlučiti
dvotrećinska većina u Hrvatskom saboru. U potonjem slučaju,
Stožer više ne bi mogao donositi mjere, a o aktualnima bi trebao
odlučiti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom. Ako je netko
prekršajno (za kazneni slučaj nismo čuli) osuđen, imao bi pravo
tražiti poništenje odluke te povrat novčane kazne.
A moglo bi se postaviti i pitanje naknade štete u poslovanju, i
to u roku od šest mjeseci od odluke Ustavnog suda. Kad bi Ustavni
sud odlučio u prilog stavu o dvotrećinskoj većini potrebnoj za
donošenje protuepidemijskih mjera, Hrvatski sabor bi u tom
slučaju, prema mišljenju nekih, odlučivao o svakoj pojedinoj
mjeri, a ne bi jednom odlukom postavio okvir za sva moguća
ograničenja.
S onima koji zagovaraju takav pristup, s obzirom na saborsku
brzinu odlučivanja i osobito lakoću donošenja odluka
dvotrećinskom većinom, na svom se profilu na Facebooku urnebesno
našalio doajen ustavnog prava prof. dr. sc. Branko
Smerdel. Ali, što ako se dvotrećinska većina ne postigne
ili ako se danima pa i tjednima traže kompromisna rješenja. Tada
bismo postali prva zemlja bez epidemioloških mjera te bi se
postavilo pitanje odgovornosti za narušavanje zdravlja i života
ne samo zaraženih nego i svih onih koji bi ostali bez zdravstvene
skrbi zbog opterećenosti zdravstvenog sustava s bolesnima od
COVID-19.
I Smerdel, i bivša predsjednica Ustavnog suda prof. dr. sc.
Jasna Omejec, kao i prof. dr. sc. Mato
Palić, ne vide razloga za takvo kompliciranje jer članak
16. Ustava omogućuje da se slobode i prava ograniče zakonom, kao
što je to već učinjeno i u Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih
bolesti u kojem je i prije travanjskih izmjena ministar bio
ovlašten donositi mjere. Zašto onda Sabor ne bi smio ovlastiti i
Stožer od 28 predstavnika ministarstava i drugih relevantnih
institucija, a pod neposrednim nadzorom Vlade!?
U vidu brzina širenja virusa
Stoga, mala je vjerojatnost da će postojeći režim donošenja mjera
biti proglašen neustavnim, osobito imajući u vidu brzinu širenja
virusa i, shodno tomu, potrebnu brzinu reagiranja temeljem
stručnih procjena, a ne političkih stavova “eksperata opće
prakse”. No, Ustavni sud će puno skrupulozniji biti kad će potom
odlučivati o uravnoteženosti mjera Stožera, vodeći računa o
njihovoj razmjernosti i nužnosti.
Opća zabrana rada teretana teško bi prošla standardne provjere pa
ju je očito stoga Stožer i ukinuo. Pri tomu će ustavni suci
vjerojatno biti manje kritični prema mjerama koje su donesene na
početku epidemije, a sve kritičniji kako se s vremenom povećavaju
saznanja o virusu i mogućnostima sprječavanja zaraze. To bi moglo
povlačiti i pitanje naknade štete. Ali, za tužitelje i problem
dokazivanja izmakle dobiti kao i uzročne veze da je šteta nastala
baš zbog mjere, a ne zbog virusa.