Obična medicinska maska košta oko 3,4 kune, a respiracijska maska i do 40 kuna
Po svemu sudeći, djeca se za tri tjedna vraćaju u vrtiće, škole i
na fakultete, ali pod kojim epidemiološkim uvjetima – to još ne
znamo.
Tko će dnevno osiguravati najmanje četiri medicinske maske,
osobito za djecu u rizičnoj skupini kojima bolnički pedijatri
preporučuju da ne izlaze van bez njih i da izbjegavaju veća
okupljanja, te za odgojitelje, učitelje i profesore iz rizičnih
skupina kao i za svu djecu koja nošenjem zaštitnih maski, ne bilo
kakvih, štite sebe i druge oko sebe?
Isto se pitanje nameće i za radnike u zatvorenim prostorima koji
ne mogu raditi od kuće. Smije li država teret smanjivanja rizika
od zaraze, nošenja medicinskih maski za djecu i zaposlene
prebaciti samo na roditelje, radnike i poslodavce u situaciji kad
obična medicinska maska košta najmanje 3,4 kune, ovisno o
nabavnoj cijeni dobavljača, dok su respiracijske maske za
samozaštitu rizičnih skupina i zdravstvenih djelatnika i do 40
kuna po komadu!? To znači da bi četveročlana obitelj sa
zaposlenim roditeljima i s dvoje školske djece na obične
medicinske maske potrošila najmanje 1300 kn mjesečno. U radnoj
skupini za razradu i predlaganje mjera za početak pedagoške,
školske i akademske godine od 23 člana samo je dvoje liječnika,
specijalistica školske medicine Ivana Pavić Šimetin i epidemiolog
Bernard Kaić. U Hrvatskoj je 10 do 15% djece do 18 godina s
kroničnim bolestima, a kako imamo 700 tisuća djece do 18 godina,
to znači da imamo 70 do 100 tisuća djece s kroničnim bolestima, a
u radnoj skupini koja odlučuje o povratku djece u vrtiće i škole,
pored Kaića i Capakove za mjenice, nema nijednog pedijatra koji
zbog uže specijalizacije zna koja su djeca rizičnija za zarazu i
teži oblik COVID infekcije i kako ih zaštititi! Predstavnici
školskih sindikata, ravnatelja škola, udruga općina, gradova i
županija, agencija za obrazovanje, CARNET-a i predstavnici
Ministarstva u toj radnoj skupini mogu razrađivati i predlagati
druge mjere, ali ne mogu odlučivati o tome hoće li i koja djeca i
zaposlenici nositi maske u školi i koje niti znaju jesu li
rizične skupine o čijem povratku u školu odlučuju zaštićene i s
maskom ako ih svi drugi oko njih ne nose. HZJZ je za jesenski rok
mature preporučio za djecu s kroničnim bolestima (respiratornim,
kardiovaskularnim, malignim, dijabetesom, imunodeficijencijama, s
većim tjelesnim/motoričkim oštećenjima) udaljenost od drugih
najmanje dva metra i da nose medicinske maske.
Ustavnopravni stručnjak Mato Palić na pitanje može li država
prebacivati teret za financiranje skupih maski na roditelje i
radnike, jer u bitnom nema razlike između preporuke pedijatra
specijalista djetetu za određeni lijek i HZJZ-a za medicinsku
masku u školi, uzvraća: – To bi doista mogao biti prekomjeran
teret za roditelje jer, ako država ne može reći u doba pandemije
da se maske ne nose, a ne može, osobito zbog rizičnih skupina,
nema drugog načina nego ili intervenirati u cijenu maski,
fiksirati je na nižu ili subvencionirati ih i osloboditi plaćanja
PDV-a. Kod ograničavanja prava, što je i obveza da se maske nose,
mora se voditi računa da to ne bude prekomjeran teret za građane
i da se ide na ublažavanje toga ograničavanja, odnosno
subvencioniranje osobito za rizične skupine – kaže Palić. Dok
čekamo da radna skupina Ministarstva obrazovanja predloži mjere
za povratak djece u vrtiće i škole, Krizni stožer Dječje bolnice
Srebrnjak već dulje vrijeme na web-stranici ima preporuke za
roditelje i djecu. U njima jasno piše da veći rizik od teških
komplikacija COVID-a imaju svi stariji i svi s kroničnim
bolestima srca, pluća (astma, cistična fibroza, Kartagenerov
sindrom, bronhopulmonalna displazija, KOPB), malignim bolestima,
dijabetesom, imunodeficijencijama te pacijenti koji primaju
imunosupresivnu ili biološku terapiju. Od navedenih bolesti
najraširenija među djecom je astma jer ju, procjenjuje se, ima
70.000 djece, a od toga njih od sedam do 15 tisuća ima teži oblik
astme.
Iako bolnica Srebrnjak navodi da su simptomi u dječjoj dobi
najčešće blagi, ističu da treba biti oprezan kod djece koja
boluju od kroničnih bolesti srca i pluća, malignih bolesti,
imunodeficijencija i koja su na biološkoj ili imunosupresivnoj
terapiji. Roditeljima savjetuju da rizičnoj djeci, ako borave
izvan kuće, svakako stave zaštitnu masku na lice i da sve mjere
opreza i prevencije osobito provode kod rizične djece. Svima
ugroženima preporučuju da izbjegavaju gužvu, posebno u slabo
provjetrenim prostorima i da što manje borave na javnim mjestima.
No, koliko će to biti moguće na jesen u prenapučenim školama i na
radnim mjestima, u javnom prijevozu i s mladima koji će u škole i
na fakultete dolaziti i iz noćnih klubova i s raznih okupljanja?
Usto, u radnoj skupini koja odlučuje o povratku djece u škole i
vrtiće osim jedne kliničke psihologinje, nema ni jednog dječjeg
psihijatra koji daleko bolju poznaju psihu djece i mogu bolje
procijeniti sve moguće rizike škole uživo i online, kao i može li
se očekivati, osobito od srednjoškolaca koji nisu ugroženi, da
budu odgovorni prema onima koji to jesu.