‘KORONA HEROINE’ Rade kao tim, strahuju isto tako, a na isti način dijele zadovoljstvo

Za razliku od mnogih većih trgovačkih centara u Međimurju i velikih supermarketa, preloški u Glavnoj ulici 1 ničim se ne odaje da živimo i kupujemo u izvanrednim uvjetima. Vodi ih poslovotkinja 41- godišnja Jasminka Remenar, iz Domašinca. 'Skromna' po godinama, no bogata poslovnim iskustvom.

Kako kaže poslovotkinja, one rade kao tim u kojem su žene različitih životnih dobi, najstarijoj, Vesni Vrbanec iz Čehovca je 58 godina, a najmlađoj Moniki Gorupić iz Otoka je tek 18. Tu su još Petra Belić  iz Preloga kojoj je 40 godina, njezina sugrađanka Biserka Kemec ima 45 godina.

46- godišnja Gordana Kulić iz Preloga je zamjenica poslovotkinje. U tim još ulaze Preložanke Ljljana Petak (36), Sabina Žeželj (22) i Danijela Židov (42). Praktički tri generacije koju je ujedinilo jedno – ljubav prema zvanju i tvrtki, a od nedavno je njihova lančana karika postala neraskidiva. Karike su učvršćene u ovim apokaliptičnim vremenima, a pod utjecajem COVIDA-19. I one su se našle u moru onih koji svakodnevno dolaze u dodir s mnoštvom znanih i neznanih na svome radnome mjestu kao prodavačice u Supermarketu čakovečkog METSS-a u preloškoj Glavnoj ulici 1.

Nasuprot njima kupci, stalni i oni novi, kupci koji više nisu kao prije i koje su, htjele to ili ne, morale gledati drugim očima. Njihovi prohtjevi naprosto su se promijenili. Atak na market je postao jači i veći jer svaki je od njih htio sebi i svojima stvoriti bar minimum životnih proizvoda za vremena koja su dolazila i koja su najavila kako neće biti lagana.

– Život se i nama jednostavno promijenio. Da nije lagala bi. U našim osobnim životima, ali i na radnom mjestu – kaže poslovotkinja Jasminka, a dodajući kako im se u početku to nije činilo toliko ozbiljnim. No, onda atak sa sviju strana, pogotovo novi uvjeti rada prilagođeni najvišim higijenskim standardima otvorili su im oči i poručili kako ništa više nije kao prije, na poslu, a i obiteljskom krugu jer svaka od nas na posao donosi obiteljske probleme, lijepe i one manje lijepe, a koje kupci ne smiju vidjeti, znati, a najmanje osjetiti – kaže Jasminka i dodaje kako je odnos ukućana naspram njih bio drugačiji, da su ih gledali drugim očima, a često ne pokazujući strah i sažaljenje naspram njih, no one nisu smjele, a niti željele pokazati kako im nije svejedno, konačno i one su samo ljudi.

Kada su stavile maske, rukavice postale su nekako jače, snažnije, a kakve su u tim trenucima i trebale biti i takvima su ostale. – Konačno, od siline posla, velikih količina robe koja je prošla kroz naše ruke nismo imale vremena misliti da smo i mi na “prvoj crti bojišnice” kako se to danas ističe – opisala je realnost.

A kako je počelo?

– Pa, vjerovali ili ne, prvo se je povećao promet. Sve je bilo kao da dolaze najveći kršćanski blagdani. Znale smo da je tako i u drugim sredinama, no od naših stalnih kupaca nismo osjetile neki posebni atak, drugačije ponašanje. Dovoljna je bila obavijest  na vratima kako u prodajne prostore može njih najviše 10. Toga su se strogo pridržavali. Doduše redova je bilo, ali ne onih paničnih, neuroznih. U tom čekanju ljudi su se nekako zbližili, dobili su vremena za “spominjanje”, a koje su  već davno izgubili. Razgovori su počeli teći na veće udaljenosti – opisala je Jasminka slikovito, a u što smo se uvjerili gledajući njih nekoliko, koliko se pred blagajnom čekali svega nekoliko minuta.

Ono što je posebno istaknula je, kako u njihovom marketu nije bilo nestašica jer su ih njihovi nadređeni pravovremeno snabdjeli već kada su se počeli prazniti police u trgovinama u Njemačkoj, Austriji…. pa su k njima po neke od proizvoda dolazili kupci čak i iz Čakovca, a najviše se tražio, vjerovali ili ne – kvasac. Oni su ga imali…, a kada je nestao krenuo je atak na smrznute proizvode od tijesta, no sve je to brzo stizalo u njihove prodajne prostore.

Vesni Vrbanec do mirovine ostaje još dvije godine. Ima prebogato trgovačko iskustvo, prošla je kroz to vrijeme sve i svašta. Prošla je nestašice, rat.., no ovaj period u svom radnom i životnom vijeku smatra posebnim, neopisivim…

– Mene nije ništa nije pokolebalo. Ako i je, to nitko ne zna i ne smije znati – istaknula je i dodala kako je među kolegicama sve drugačije, jedna drugu hrabre, savjetuje pa su zajedno jače. – A tu je i naša Jasminka s kojom sam već svašta prošla. Ona, i ako mlada, već je davno pokazala kako se može, zna, a konačno i mora nositi s nametnutim izazovima – rekla nam je.

Konačno, ta se sredina ponosi svojom “šeficom” jer je ona već u listopadu 2009. godine dobila od strane Hrvatske turističke zajednice, u akciji “Čovjek-ključ uspjeha u turizmu”, veliko priznanje kao najbolji prodavač na području cijele Hrvatske. Tim priznanjem se METSS posebno ponosi jer pokazuje da su rad i napori svih djelatnika METSS-a prepoznati, kako od strane njihovih cijenjenih kupaca tako i od šire društvene zajednice. 

Vjerovali ili ne, preslikava se to i na ovaj preloški kvart u kojem se COVID-19, kada je snabdijevanje u pitanju, nekako lakše podnosi.