Romskim naseljima, kako kod nas tako i drugdje u Europi, zajedničko je to da na malom prostoru živi puno ljudi, često bez tekuće vode i kanalizacije, što je idealno za širenje virusa
Na europskom kontinentu, gdje ih živi između deset i dvanaest
milijuna, zovu ih najvećom manjinom. Ponajviše ih je u Češkoj,
Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Srbiji i Makedoniji.
U Hrvatskoj ih ima oko 17 tisuća, uglavnom u Međimurju. U jeku
pandemije koronavirusa malo tko ih spominje, međutim uđe li virus
u romska naselja satkana od trošnih kućica, proširit će se poput
požara i pretvoriti u pravu i zdravstvenu i humanitarnu
katastrofu.
Valjda htijući spriječiti takav scenarij, neke su europske zemlje
poput Slovačke, Rumunjske i Bugarske odlučile poduzeti dodatne
mjere stavivši romska naselja pod karantenu ili ih blokiravši
policijskim snagama. Zbog toga su svoj glas podigle romske
organizacije diljem Europe upozoravajući da koronakrizu
desničarski ekstremistički i nacionalistički političari koriste
kako bi provodili svoje rasističke pozicije i legitimirali ih kao
vladine mjere. – Umjesto da se pokuša da se Romi kao grupa koja
je posebno ugrožena virusom zaštite, neki političari aktivno
raspiruju antiromsko raspoloženje – upozorio je povjerenik za
Rome Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, češki zastupnik
František Kopřiva.
– Dobro je što smo s jedne strane u svojim naseljima socijalno
udaljeni i na neki način izolirani od zajednice. Hrvatska se
dobro nosi s pandemijom, među najboljima je u Europi. Vladine
mjere pomoći za ekonomiju i radnike su za svaku pohvalu, ali nema
mjera za pomoć najugroženijim skupinama u koje se ubrajaju i Romi
koji su itekako pogođeni krizom. Srećom, virus se kod nas još
nije pojavio u naseljima, a ako se to dogodi – bit će to novo
žarište, katastrofa. Govorim o tome na sve strane, upozoravam. I
mislim da me se čuje. Ali me se ne sluša – kaže Veljko Kajtazi,
saborski zastupnik austrijske, bugarske, njemačke, poljske,
romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i
židovske nacionalne manjine.
“Epidemija bi se mogla posebno teško odraziti na Rome”, naglasila
je nedavno u posebnom priopćenju u povodu Svjetskog dana Roma
koji je bio 8. travnja pučka pravobraniteljica Lora Vidović,
navodeći da je Romima sada dostupnost medicinskoj skrbi i
trgovinama s namirnicama i higijenskim potrepštinama drastično
smanjena jer 68% romskih kućanstava ne posjeduje automobil, a
javni je prijevoz ukinut i zabranjeno je napuštanje mjesta
prebivališta i stalnog boravka bez propusnice.
Pomoć iz robnih rezervi?
– Objekti u kojima žive moji Romi često su površine sedam-osam
kvadrata, a u njima ih je 15-16. I ja sad ne znam što im reći, je
li bolje da su vani ili u kući. Tražio sam preko MUP-a da u doba
korone što više patroliraju po romskim naseljima. I to i rade.
Romi poštuju naredbu da se raziđu, ali čim policija ode, oni idu
van. Jer njihovo je dvorište ulica, drugog nemaju. A nemaju ni
Jarun ili Bundek da se odu prošetati – kaže Veljko Kajtazi.
Upravo to što u romskim naseljima, kako kod nas tako i drugdje u
Europi, na malom prostoru živi puno ljudi i što često nemaju
tekuću vodu ni kanalizaciju stvara idealne uvjete za širenje
bolesti poput COVID-19.
Istraživanje Centra za mirovne studije pokazuje da Romi u
Hrvatskoj uglavnom žive u slabo opremljenim kućanstvima, u gusto
napučenim i izdvojenim romskim naseljima, u kojima nema
zdravstvenih ustanova, a često su bez reguliranog zdravstvenog
osiguranja. Čak 50 posto ih nema kupaonicu s tušem ili kadom, a
54 posto nema WC u kući odnosno stanu, dok kuhinju nema petina od
1550 romskih kućanstava. Osim toga, u prosjeku raspolažu s tri
puta manjom stambenom površinom po članu kućanstva od opće
populacije, a oko četvrtine domaćinstava ne posjeduje hladnjak
(26,6%) ni zamrzivač (27,7%).
“Zato je osobito važno da tijela lokalne i državne vlasti pažnju
posvete podizanju razine zdravstvenih usluga i sanitarne zaštite
u romskim obiteljima i naseljima, kao i da se pobrinu da su im
dostupni pitka voda i sredstva na dezinfekciju. O tome smo
uputili niz upita jedinicama lokalnih samouprava u kojima žive
osobito ranjive romske obitelji i zajednice, neke čak i usred
šume bez dostupne pitke vode, kako bismo podsjetili na važnost
pružanja podrške u vrijeme epidemije. Osim što je to nužno za
zaštitu pripadnika romske nacionalne manjine, pružanje pomoći i
podrške najizloženijima u interesu je svih, jer se time čuva i
štiti opće zdravlje i dobrobit”, navodi pučka pravobraniteljica.
Veljko Kajtazi dodaje da je život sveden na boravak isključivo u
romskom naselju Romima otežao egzistenciju jer se mnogi od njih
bave skupljanjem sekundarnih sirovina i plastičnih boca te odlaze
u nadničarenje na poljoprivredna gospodarstva, što sve sada bez
propusnica ne mogu. Sa Savezom Roma u Republici Hrvatskoj “Kali
Sara” organizirao je podjelu paketa uoči Uskrsa u onim naseljima
gdje žive Romi katolici, pa zatim nastavio s podjelom Romima
pravoslavcima dok će Romi muslimani posljednji doći na red, no
poručuje im da misli i na njih.
– Pregovaram s robnim rezervama da im se pomogne. Otkako su
ostali bez prihoda, ljudi postaju ljutiti i bijesni i na koncu
siromaštvo vodi u pijančevanje, kako u ostaloj populaciji tako i
kod Roma. A to nikako ne odobravam – govori Kajtazi.
Baš je jedna takva ružna slika pijanih mladića na Veliku subotu
bila stigla iz Donjeg Vratna gdje su vatrogasci dolaskom na
intervenciju bili žrtve maltretiranja i vrijeđanja, a s navalnog
vozila ukraden im je reflektor. Predsjednica Vatrogasne zajednice
općine Petrijanec, Nataša Šincek, u priopćenju nazvanom
“Ponašanje Roma prema vatrogascima” bila je objasnila što se
dogodilo, a njezine je riječi potkrijepila i snimka objavljena na
portalima.
“Na Veliku subotu, u doba kada nam svima već na uši izlazi ono
‘Ostani doma’ vatrogasci dobivaju poziv za intervenciju u romskom
naselju – Donje Vratno Dio. Polovica naselja spada pod općinu
Petrijanec, polovica pod općinu Cestica, nalazi se katastarski u
općini Vinica i dijeli ime s jednim naseljem u toj općini.
Uglavnom, zbrka već u tom dijelu. Dižu se DVD Petrijanec i DVD
Strmec Podravski iz općine Petrijanec, čije je to i operativno
područje i koji i izlaze na većinu (lažnih) intervencija u
spomenuto naselje. Dolaskom u naselje, nailazimo na prizor kakav
se viđa u filmovima, kada pobjednička vojska odluči spaliti
poraženo selo. Deseci i deseci zapaljenih hrpa smeća diljem
naselja, gori i ‘glavno’ smetlište s kojim barem jednom mjesečno
imamo bliski susret i na kojem se uz biljni otpad nalaze i tone
plastike, životinjskih ostataka, crkotina, stakla…”, navodi
Nataša Šincek opisujući kako je vatrogasce vrijeđala skupina
“pijanih, bezobraznih mještana svih dobi” i da je tako jednom-dva
puta mjesečno.
“Pijana rulja zapali smeće, auto i onda zovu vatrogasce da im to
ugase jer ‘oni sami ne mogu’ jer to ‘nije njihov posel’ ili ‘nije
moje smeće’”, obrazlaže Šincek. – Znam za taj događaj, i naravno
da ga osuđujem. Palili su vuzmenke iako se to ne smije. Dobio sam
slike na kojima se vidi da su palili i drugi, a ne samo Romi. Sve
je gorjelo – kaže Veljko Kajtazi osuđujući svaki oblik nasilja i
nepravde.
Nedostižna škola na daljinu
U ovu potonju kategoriju uvrstit će on i pravo na školovanje jer
smatra da su online školovanjem romska djeca itekako zakinuta. –
Mnogi od njih nemaju u kući ni struju, a kamoli internet i
tablet, to je za njih špansko selo. Dok je išla redovita nastava,
imali smo 22 pomagača u nastavi za romsku djecu, kojoj je u školi
i bilo najbolje. Pitanje je koliko sada romska djeca uopće
sudjeluju u nastavi na daljinu, pišu li zadaće. Oni to sigurno
zaborave, a roditelji im ne mogu pomoći jer ni sami ne znaju.
Mnoga djeca i ne znaju dobro hrvatski jezik, a nastave na
televiziji na romskom nema – objašnjava Kajtazi.
Na tu je problematiku ukazala i pučka prvobraniteljica Lora
Vidović navodeći da čak 80 posto romske djece živi u kućanstvima
bez osobnog računala, laptopa ili tableta te su im digitalni
sadržaji nedostupni.
“Iako se u sklopu Škole na Trećem organizira i realizira
televizijski posredovana nastava, ti sadržaji ne obuhvaćaju
pripremnu nastavu hrvatskog jezika za djecu koja ne znaju ili
nedovoljno poznaju hrvatski jezik, a upravo romska djeca vrlo
često ga ne poznaju. Izostane li pripremna nastava hrvatskog
jezika za djecu predškolskog uzrasta, romskoj će djeci biti još
teže, vjerojatno i nemoguće, nadoknaditi zaostatke u poznavanju
hrvatskog jezika. Time bi se prolongirala nejednakost njihovih
početnih pozicija u odnosu na neromske vršnjake i utjecala na
rano napuštanje škole te mnoge Rome ostavila u siromaštvu i
društvenoj isključenosti”, o posljedicama koje će koronakriza
imati u Hrvatskoj za pripadnike najveće europske manjine
upozorava pučka pravobraniteljica Lora Vidović.