Donjovidovčanke Đurđica Cenko i Sanja Jakupak posebno su se radovale jučerašnjem danu - proslavi pola stoljeća života. Pripremale su veliku 'feštu' kad ono - koronavirus!
Vršnjakinje čiji dolazak na svijet ima posebnu priču koju mnogi u
Donjem Vidovcu znaju, no ipak je neće podijeliti s
nama.
Početak datira od prije 50 godina o čemu nam jedna od
protagonistica, Đurđica Cenko( r.
Lovrek) ispričala:
– Na današnji dan prije 50 godina ‘gospon’ Ljudvek, vozač Crvenog križa iz kotoripske Zdravstvene stanice došao je po moju mamu Mariju kako bi je odvezao roditi u čakovečku bolnicu. Usput se zaustavio preko puta kod susjede Marije, Sanjine mame: ‘Marica, hodi i ti kaj na bom moral još jenput iti’ rekao joj je jer je i njezin porod bio blizu – kaže Đurđica.
U razgovor se uključila 50 godina starija gospođa
Jakupak kazavši kako mu je rekla da ne ide
nikuda i to ne u trenutku kada ona kuha kokoš, a bila je Velika
subota. Odbijanje je potkrijepila riječima:
– Nisam htjela ići makar je i mene već ‘nekaj frkalo’, ali nije
mi bio termin. U međuvremenu je došla babica, pogledala me
i rekla “‘Kaj ti delaš doma hajda rodit!’
Dok se Ljudvek vraćao iz Čakovca zaustavili smo ga i ja sam mu
rekla neka sada vozi i mene – prisjeća se Marija
Jakupak i dodaje za kraj:
– I tak smo mi dve skupa, jedna kre druge, ležale u rađaoni i
‘naljukovale’ se jedna k drugi i ‘jofkale’.
Riječ je preuzela Đurđica, kazavši kako je
ona rođena u 14.30, a Sanja 19.30 sati.
– Kući nas je u ‘Fićeku’ dovezao mjesni učitelj Boris. Isto je bilo hladno i snijeg tako kako je bilo ovih dana, samo nije bilo korone – rekla je suznih očiju Đurđica dodavši za kraj:
– Nadam se da bude i to prešlo i da budemo ostali zdravi da
zajednički proslavimo s rodbinom i prijateljima ova ljeta i to
onako kako je već davno bilo isplanirano.
Cijeli ovaj prilog radili smo daleko jedni od drugih na relaciji
Čakovec – Donji Vidovec. Kako se strogo pridržavaju izolacije,
Đurđica i Sanja nisu mogle zajednički napraviti
nijednu fotografiju, a isto tako niti s gospođom Marijom
Jakupak, pa su nam potkrijepile arhivske uz poruku:
– Ovo nam je najgori rođendan, nitkok nikome ne smije, a morao je biti nešto posebno. Ali, bit će, jer za slavlje takvih ljeta, nikad nije kasno!
