Svetom misom u crkvi sv. Jakoba obilježen je u srijedu, 3. studenoga, blagdan svetog Huberta
Misnom slavlju prisustvovali su i članovi Lovačkog društva
Prepelica, koje čuva tradiciju lovstva u Prelogu, već više od
sedamdeset godina. Druženje je nakon svete mise,
nastavljeno u Lovačkom domu Lovačkog društva Prepelica u Prelogu.
Svetom misom te druženjem svoj su blagdan obilježili i lovci
Lovačkog društva Fazan iz Draškovca. Evo što kažu zapisi o ovom
popularnom svecu:
3. studenog, po katoličkom kalendaru, uz svetu Silviju, spomendan
je i svetog Huberta, nebeskog zaštitnika lovaca, lovočuvara i
zagovornika šumara. Na osobit ga način slave lovci diljem
Hrvatske. No, tko je sveti Hubert i kako je on postao zaštitnik
lovaca? Sve do 16. stoljeća bio je sveti Eustahije smatran
zaštitnikom lovaca, a tek u 16. stoljeću prešao je taj patronat
na Huberta, kasnije biskupa Tongerna u Belgiji, o kojemu postoje
dvije poznate legende.
Po prvoj legendi, sveti Hubert rodio se sredinom XVII. stoljeća,
te je živio na dvoru franačkog kralja Ditriha III., a kasnije na
dvoru Pepina od Heristula. Jednog dana, smatra se da je to bilo
na Veliki Petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se
ukazao jelen, među čijim rogovima je bilo ukazanje Kristova lika.
Istodobno s neba začuo se glas koji mu je naložio da ode do
biskupa Lamberta (koji je kasnije proglašen svecem). Lambert
pošalje Huberta Papi u Rim. Hubert postaje udovcem i odlazi u
šumu gdje sedam godina živi pustinjačkim životom, a poslije toga
ponovo odlazi u Rim. U to doba javio se Papi anđeo s viješću da
je biskup Lambert ubijen, a kao znak predao mu je njegov
biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog
pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca. Taj pustinjak je bio
sveti Hubert koji je od Svetoga Oca dobio i zlatni ključ kojim je
liječio bjesnoću. Pokopan je opatiji Andin, koja se kasnije
prozvala sv. Hubertus. Tijekom reformatorskih ratova, bila je ta
opatija šest puta opljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo sv.
Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo zakopali
na skrovitom mjestu. Po drugoj legendi, koja je objavljena u
časopisu Chasse and Elevage broj 4 od 3.11. 1906. postao je Sveti
Hubert zaštitnikom lovaca na slijedeći način: 98 godina poslije
njegove smrti, a na dan 3.11.1817. izvađeno je njegovo tijelo iz
dotadašnjeg počivališta u Liegeu, i preneseno u opatiju Andin.
Prigodom iskapanja ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno
netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prijenosa Hubertova tijela
kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši
sprovod bacili su se on i njegova pratnja na koljena. Kad je
sprovod prošao mimo njih, priključili su se povorci, kao nekom
silom gonjeni. Od tog trena Arden kasnije Sv. Hubertus je postao
mjesto za hodočašće tisućama i tisućama lovaca koji su opatiji
nosili desetinu od ulovljene odstreljene divljači. Kada je
započelo hodočašće Hubertovom grobu nastala je i legenda da je
svetac u mladosti bio strastven lovac.
Lovci koji radi udaljenosti nisu mogli donositi divljač sjećali
su se svog zaštitnika tako da su na dan prijenosa njegova tijela
polazili u lov, a kod zajedničkog stola slavili njegovu uspomenu.
Opatija Sv. Hubertus stajala je pod zaštitom francuskih kraljeva
kojima su morali opati svake godine donijeti sedam hrtova i
jednog sokola. Donosiocu je bio predan dar od 100 talira u korist
crkve St. Hubertus.