Marija Bermanec iza sebe ima bogato iskustvo pisanja pjesama i kratkih priča što dokazuje i ova, druga po redu, njezina samostalno izdana zbirka priča i pjesama pisana kajkavskim narječjem
U sklopu ovogodišnje manifestacije Priločki
velikani, Marija Bermanec predstavila je
knjigu “Jesen moga života”. U programu promocije sudjelovali su
Filip Hozjak i Jasminka
Hozjak.
O knjizi, prof. Marija Oto Sačer je
zapisala: “Jesen moga života zbirka je pjesama i
kratkih priča Marije Bermanec iz Preloga. Većinu je pjesama i
priča napisala na kajkavskom narječju, tek se pokoja nađe
napisana hrvatskim književnim jezikom. Do sad je svoje pjesme i
priče objavljivala u Zbornicima Književnog kruga Prelog te u
samostalnoj zbirci pjesama Pjesme nostalgije. Nepresušna su
joj inspiracija za stvaranje pjesama i priča njezini najbliži te
događaji koji ju okružuju. Ovo je njezino drugo samostalno izdano
djelo. Zbirka je podijeljena na dva dijela: u prvom se dijelu
nalazi poezija, a u drugom su dijelu zbirke kratke priče o
starinskim običajima te kratki opisi s putovanja u Vukovar i
Izrael.
Gospođa Marija piše misaonu i pejzažnu liriku, liriku s posvetom,
razne prigodne pjesme te pjesme s reminiscencijom na “,male
ljude” koji su obilježili njezino doba. Pejzažna je lirika vezana
uz rodno Međimurje, rijeke Muru i Dravu te selo Draškovec koje u
autoričinu srcu ima posebno mjesto. Liriku s posvetom najčešće
piše prigodno i upućuje ju dragim ljudima, bilo da se radi o
njezinim roditeljima, djeci, unucima, prijateljicama,
poznanicima. Vezana je najčešće uz rođendane i važne životne
događaje. U njih je utkala puno ljubavi, sjete i sjećanja na
lijepe trenutke koje je s njima provela. Misaona je lirika vezana
uz motive mladosti i starosti. U njima se autorica s radošću, ali
i sjetom sjeća vlastite mladosti, bezbrižnih i drugačijih vremena
te je svjesna da mnogočega više nema, no ostala su sjećanja i
uspomene uz koje se nikad ništa ne može zaboraviti.
U kratkim se pričama autorica sjeća čehanja perja te nekadašnjih
romara hodočasnika. U objema se pričama vraća u djetinjstvo te
prepričava događaje koji su se tom prilikom zbili. Takve priče o
starinskim običajima vrlo su vrijedne jer se njima stvara i
čuva povijest i kulturna baština pojedinog sela, grada ili dijela
Hrvatske. Danas takvo što ne postoji, a mladim je naraštajima
vrlo teško nešto takvo i zamisliti.
Marija Bermanec iza sebe ima bogato iskustvo pisanja pjesama i
kratkih priča što dokazuje i ova, druga po redu, njezina
samostalno izdana zbirka priča i pjesama pisana kajkavskim
narječjem. U svojim pjesmama i pričama nastoji sačuvati od
zaborava stare običaje, vlastite misli i osjećaje prema rodnom
kraju i ljudima koji u autoričinu životu i srcu imaju i imat će
uvijek posebno mjesto.”