Gradonačelnik Murskog Središća i saborski zastupnik Dražen Srpak bio je izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora na obilježavanju 100. obljetnice osnutka čakovečke bolnice
U petak, 11. studenog u Centru za kulturu Čakovec svečano
je obilježena velika 100. obljetnica službenog osnutka Županijske
bolnice Čakovec. Svečano obilježavanje donijelo je zanimljivo
predavanje o povijesti bolnice, modnu reviju odjeće medicinskih
sestara kroz povijest, umjetnički nastup zbora Srednje škole
Čakovec, a Marija Jambrošić otpjevala je svoj
poznati hit “Tu dobri su ljudi”.
Na toj je svečanosti kao izaslanik predsjednika Hrvatskog
sabora, Gordana Jandrokovića svoj govor održao
gradonačelnik Murskog Središća i saborski zastupnik,
Dražen Srpak. Govor prenosimo u
cijelosti.
– Poštovani izaslaniče Vlade Republike Hrvatske, poštovane
saborske zastupnice i zastupnici, poštovani župane, poštovani
sadašnji i bivši ravnatelji bolnice, na kraju sa posebnim
uvažavanjem poštovani liječnici i svo osoblje bolnice! Prije
svega, pozdravljam sve prisutne u ime predsjednika Hrvatskog
sabora, gospodina Gordana Jandrokovića čiji sam danas izaslanik.
Iako su različiti oblici liječenja Međimuraca postojali i prije,
što u vidu raznih lokalnih travara i vračara, što u vidu pavlina
koji su imali i vlastite liječnike, što u vidu raznih pokušaja
oformljivanja bolničke skrbi, danas obilježavamo 100 godina od
osnivanja temeljne zdravstvene ustanove Međimurja. Što zbog samog
osnivanja bolnice kao temeljne ustanove, a što zbog drugih
okolnosti, poput donošenja zdravstvenih i socijalnih navika iz
tada razvijenijih krajeva Hrvatske, a kasnije i razvijenijih,
zapadnih zemalja, zdravstveni standard Međimurja, a posljedično i
kvaliteta života, višestruko su porasli. Jedan od epiloga toga
rasta je i današnje Međimurje – regija primjer svima u Hrvatskoj
i šire.
Najveće zasluge za rast zdravstvenog standarda pripadaju bez
sumnje upravo Županijskoj bolnici Čakovec, odnosno nekadašnjem
Medicinskom centru koji je upravljao i svim domovima zdravlja po
našoj županiji. Uvjeti su se kroz desetljeća u bolnici mijenjali,
a u počecima su liječnici bili izrazito rijetki. Mi u Murskom
Središću sjećamo se doktora Rodeka, koji je u tadašnjim uvjetima
vjerojatno brinuo za oko 10.000 pacijenata, ako ne i više i koji
je bio istoznačnica za liječnika u našem kraju u jednakoj mjeri u
kojoj je to bio digitron za kalkulator, ili – kasnije, također
naš dr. Sklepić za oftalmologiju.
Ti su liječnici radili u puno drugačijim okolnostima nego se radi
danas i oni su, zajedno sa svim ostalim junacima koji će vjerujem
biti spomenuti u najavljenoj monografiji, najzaslužniji što mi,
Međimurci, danas u svojem Međimurju uživamo zdravstveni standard
na razini najrazvijenijih zemalja i krajeva svijeta i što nam je
sasvim normalna skrb o stvarima koje bi se još prije nekoliko
desetljeća mogle smatrati velikim luksuzom. Ovu bolnicu, danas
veliku, najveću ustanovu u Međimurskoj županiji prije svega čine
ljudi koji su nas, kako u proteklih stotinjak godina, tako i
danas, sve u velikoj mjeri zadužili. Ovo je u konačnici i prilika
da im svima velimo jedno veliko, veliko hvala.
Ovu bolnicu čini i infrastruktura. Dugo je bolnica živjela na
onome što su nam ostavili posljednji nasljedni gospodari
Međimurja, grofovi Feštetići. Iako je bilo sitnijih ulaganja i
prije, velika su ostvarena tek sedamdesetih godina prošlog
stoljeća, gotovo na polovici dosadašnjeg puta ove bolnice.
Republika Hrvatska s Međimurjem kao svojim najljepšim cvjetnjakom
odabrala je svoj put devedesetih godina, put koji je u počecima
bio težak, međutim, u sve većoj mjeri ubiremo njegove plodove. To
se itekako vidi i na primjeru naše bolnice, a i domova zdravlja,
koji svake godine ostvaruju infrastrukturna i tehnološka ulaganja
na koja se nekad čekalo desetljećima. Zahvaljujući dostupnim
fondovima Europske unije, zahvaljujući Vladi Republike Hrvatske
koja sredstva iz fondova nastavlja usmjeravati u Međimurje, i
svakako, zahvaljujući vrijednim službenicima ovdje u Međimurju na
terenu, kao i svim dosadašnjim ravnateljima bolnice te
županiji Međimurskoj, čakovečka bolnica iz dana u dan, iz mjeseca
u mjesec i iz godine u godinu izgleda sve bolje.
Na tome svima iskreno čestitam, uz želju da ostanemo na tom putu,
u sinergiji lokalne, regionalne i nacionalne razine a koja je
usmjerena i potrebita isključivo dobrobiti pacijenata i
adekvatnom vrednovanju rada medicinskog osoblja.
U konačnici, našu bolnicu svatko od nas Međimuraca doživljava i
osobno. Ljudski susreti sa bolnicom su višeznačni. Oni nose
lijepe uspomene, poput rođenja djeteta, poput ozdravljenja
bliskih osoba, ali nažalost, ipak češće nose loše uspomene –
uspomene vezane uz bolest, uspomene vezane uz neizvjesnost,
uspomene vezane uz smrt…
Kad svatko od nas nešto doživljava osobno, neizbježno je da
je konačna slika iskrivljena, a tada i stvari ne sagledavamo
realno. Pozdravljam zato i istraživanja koja su obavljena i još
će se obavljati, kao i monografiju koja će uskoro biti objavljena
uz trud dr. Pala te Zorana
Turka i Mirne Ladašić
Turk, naša dva povjesničara , sa svim podacima
koji su nastali na temelju analiza. Nedvosmisleno možemo tvrditi
da je bolnica značajno produljila život nas Međimuraca, značajno
je smanjila smrtnost naše djece, ukratko, značajno je popravila
kvalitetu naših života. Ne mogu stoga napraviti drugo nego svim
djelatnicima županijske bolnice na čelu s ravnateljem iskreno i
od srca čestitati veliki 100. rođendan. Zahvaljujem svima na
skrbi koju nam pružate i siguran sam da nas čeka još boljih 100
godina nego je bilo ovih prvih. Hvala – poručio je.