Veliki finale ovogodišnjeg Porcijunkulova bio je koncert legende tamburaške i starogradske pjesme Zvonka Bogdana. Na čakovečkom Trgu Republike ponovo se okupio veliko broj publike, no ovoga puta uz domaće međimurske bili su tu posjetitelji iz Slovenije, Mađarske, pa čak i Rusije što dovoljno govori o popularnosti i glazbenoj karizmi velikog umjetnika.
Presjekom pjesama iz svoje četrdesetogodišnje karijere, Zvonko Bogdan je dokazao kako je zaista ostavio neizbrisiv trag u folklornoj i etno-baštini, a o samom nastupu u Čakovcu kazao je kako je danas biti na ovoj pozornici velika čast.
– Jako sam sretan kazao je Bogdan i zahvaljujem organizatorima koji su našli snagu i volju da dovedu nas iz Vojvodine da vam pokažemo dio naše kulture. Sinoć su se tako na glavnom čakovečkom trgu pjevale pisme, pesme i pjesme s panonskih prostora, na sveopće zadovoljstvo publike iz svih tih upravo panonskih krajeva.
Autogram na ploču staru 40 godina koja je stigla u Čakovec iz Mađarske
Lijepo je bilo vidjeti obožavatelje koji su mu generacijski blizu, ali i one puno, puno mlađe koji se još nisu ni rodili kada je recimo pjesma “Ej slaši” bila udarna na albumu koji je izašao prije četrdeset godina, odnosno na LP-iju, koji je gospođa iz Mađarske donijela na čakovečki koncert kako bi upravo na tu ploču Zvonko Bogdan stavio svoj autogram.
Gotovo da nema hita kojega Zvonko nije “zapiva – Osam tamburaša, Fijaker stari, Govori se da me varaš, Kad sam bio mlađan lovac ja”, Jesen stiže dunjo moja, Ko te ima taj te nema…
I još puno, puno drugih pjesama zbog kojih je Bogdan još uvijek najbolji pjevač starogradskih pisama.
