– Kao kad u automobil sipate antifriz da se voda ne smrzne, tako naftne kompanije u naftu radi zadržavanja tekućeg stanja stavljaju kemikalije koje onda kasnije moraju izdvajati.
No, moj izum omogućit će im da fosilna goriva ostanu u tekućem stanju i na nula stupnjeva Celzijevih – pojednostavljeno je svoju inovaciju opisao Antun Drvar iz Čakovca, koji je na međunarodnoj izložbi inovacija INOVA-i u Osijeku osvojio zlatno odličje i nagradu za najbolji izložak sajma.
Riječ je patentu “Ionizacijska tehnologija za snižavanje točke tečenja fosilnih goriva“, koji bi, tvrdi, mogao naftnim tvrtkama donijeti ogromne uštede. Na zagrijavanje izvađene nafte i miješanje se kemikalijama kako se ne bi stvrdnula, troše se milijuni dolara.
Drvar je osmislio uređaj koji mijenja strukturu i raspored molekula nafte, koja prolazi kroz metalne slitine sastavljene od više metala. U njima je i tajna njegova izuma. Nafta se, pojašnjava, ionizira i ostaje tekuća pri nižim temperaturama.
– Ionizacijom se bavim već dvadesetak godina. Ionizacija je poznata već sto godina, samo ju je trebalo usavršiti tako da funkcionira i s fosilnim gorivom – kaže Drvar, koji ima tvrtku koja se bavi i zaštitom okoliša. Patent koji je zaštitio predstavio je, veli, već i naftašima u SAD-u i Meksiku te stručnjacima iz Ine, koja je zainteresirana za suradnju.
Nakon prvih pozitivnih testiranja, u planu je, dodaje, postavljanje probnih postrojenja na terenu, kako bi se vidjelo kako funkcioniraju u praksi. Vinko Rukavina, dipl. ing., iz Inina centralnog ispitnog laboratorija u Službi za razvoj proizvoda, kaže da je sudjelovao u analitičkoj podršci u pojašnjavanju fenomena koji se postiže primjenom uređaja za tzv. ionizaciju proizvoda iz naftne industrije.
– Korist ovog uređaja bila bi u tome što bi se izbjeglo dodavanje aditiva za poboljšanje tecivosti nafte, kao i nekih teških produkata u naftnoj industriji, kao što su loživa ulja i brodska goriva. S obzirom da sam analitičar, nije u mojoj domeni računati benefit koji bi ta inovacija donijela.
No, s obzirom da su aditivi kemikalije koje su veoma skupe, a “dizajniraju” se za svaku sirovinu posebno, pretpostavljam da jedan uređaj može biti jeftiniji i ekološki prihvatljiviji. U svakom slučaju treba probati – ističe V. Rukavina.