Žarko Skok, koordinator za Međimurje Nezavisnog cestarskog sindikata koji organizira skupljanje potpisa protiv davanja naših autocesta u koncesiju, posjetio nas je danas kako bi putem eMedjimurja informirali o mogućnosti da im i Vi svojim potpisom pružite podršku. Potpisivanje peticije će započeti u subotu 11.10. od 8 sati, a trajat će do 25. listopada ove godine.
Potpisi će se prikupljati od 8 sati ujutro i to u:
Čakovec – Dom sindikata, čakovečka tržnica, Bolnica, u srijedu Sajmište
Prelog – ispred crkve Svetog Jakova i tržnice
Mursko Središće – ispred dućana Metss
U središtima općina Donji Kraljevec, Domašinec, Belica, Pribislavec, Šenkovec i Goričan.
Zašto potpisati?
JESTE LI ZNALI da Vlada namjerava dati naše autoceste u koncesiju privatnom koncesionaru na 40 godina?
Površina Republike Hrvatske koju ovime prepuštamo privatnom koncesionaru iznosi oko 45 četvornih kilometara, što je više od površine Rijeke ili Zadra. Koncesionar će u predviđenih četrdeset godina na autocestama zaraditi oko 80 milijardi kuna. Za taj bi se novac moglo izgraditi 300 bolnica, 2000 škola ili 4000 vrtića. Preko 40 godina smo gradili autoceste, generacijama smo izdvajali svoj novac, a sada ih Vlada poklanja privatnom koncesionaru da na njima 40 godina zarađuje?!
Autoceste su naš veliki razvojni projekt i nikad u povijesti Republike Hrvatske tako vrijedna imovina nije dana u koncesiju. Koncesija autocesta je prometno, ekonomski i društveno štetna, a evo i zašto:
1. Privatnom koncesionaru poklanjamo 80 milijardi kuna
Koncesionar će u četrdeset godina na autocestama zaraditi oko 80 milijardi kuna, a predviđa se da će zarada biti i veća s obzirom na buduću izgradnju Jadransko-jonske autoceste – ključnog razvojnog projekta za povezivanje juga i zapada Europe. Taj bi se novac mogao uplaćivati u državni proračun za plaće, mirovine i zdravstveni sustav te ulagati u brojne razvojne projekte, a ovako će biti prepušten privatnim korporacijama kao čisti profit. Ako se njima isplati upravljati autocestama, zašto se ne bi nama isplatilo?!
2. Prihod od koncesije neće namiriti dug autocesta
Predviđeni prihod od koncesije iznosi oko tri milijarde eura, što je nedovoljno za pokrivanje duga autocesta – i povrh tog iznosa preostaje dug od skoro milijardu eura. Osim toga, koncesijom se odričemo prihoda od cestarina, odnosno mogućnosti da tim prihodom vraćamo dug. Postoji realna mogućnost da se novac od koncesije ne iskoristi za vraćanje duga autocesta nego posluži za trenutno krpanje proračunskih rupa nesposobne vlasti. Na taj će se način sva dobit prenamijeniti u druge svrhe, dug autocesta će i dalje ostati, a izgubit ćemo zaradu od autocesta kojom taj dug možemo otplaćivati!
3. Mi preuzimamo rizik, privatni koncesionar ubire profit
Država se obvezuje privatnom koncesionaru osigurati količinu prometa na autocestama koja jamči zaradu. Ako prometa ne bude dovoljno, morat ćemo koncesionaru nadoknaditi razliku. Time na sebe preuzimamo rizik poslovanja, i to na 40 godina, dok koncesionar neometano ubire profit. Da to nisu samo neutemeljeni strahovi govori i činjenica kojoj upravo svjedočimo: zbog nedovoljne količine prometa na Istarskom ipsilonu, koncesionarima ove dionice već je isplaćeno preko milijardu kuna.
4. Cestarine će poskupjeti
Davanje autocesta u koncesiju u SAD-u, Velikoj Britaniji, Španjolskoj i mnogim drugim zemljama rezultiralo je povišenjem cestarina. Isto se dogodilo i u Hrvatskoj s onim dionicama autocesta koje su već pod koncesijom.
5. Povećat će se troškovi održavanja lokalnih cesta i smanjiti sigurnost u prometu
Primjeri iz drugih zemalja pokazuju da koncesionari često podižu cestarine za kamione kako bi kamionski promet s autocesta prebacili na lokalne ceste i tako uštedjeli na troškovima održavanja autocesta. Više kamiona na lokalnim autocestama znači i više pretjecanja te time i više prometnih nesreća, a trošak održavanja prometne infrastrukture prebacuje se s koncesionara na nas jer se lokalne ceste održavaju iz javnog proračuna.
6. Izgubit ćemo stratešku polugu ekonomskog razvoja
Autoceste nisu samo dio sustava prijevoza nego su i važna poluga za ekonomski razvoj. Određivanjem visine cestarina država može utjecati na izvoz, turizam, ukupnu cijenu roba i usluga, ruralni razvoj i druge ekonomske faktore. Ako se odreknemo upravljanja autocestama, odričemo se i bitne poluge za kreiranje vlastite ekonomske budućnosti.
Nije istina da ne postoje druga rješenja!
Koncesija je samo jedan od mogućih modela monetizacije duga, i to najlošiji: radi kratkoročnog krpanja proračunskih rupa daje se imovina koja dugoročno stvara dobit. Unatoč tome, Vlada dosad nije razmotrila NITI JEDAN DRUGI model monetizacije kao što je, primjerice, izdavanje obveznica. Nije pristupila reprogramiranju duga niti je ukinula političko kadroviranje u upravljanju autocestama, čime bi se ostvarile velike uštede i u isto vrijeme zadržala dobit od autocesta.
Mnogi se od nas sjećaju kako su tisuće građana poklanjale svoj novac, a neki i cijele ušteđevine, za izgradnju autocesta. Preko četrdeset godina smo gradili autoceste, a sada ih Vlada poklanja privatnom koncesionaru da na njima četrdeset godina zarađuje?!