– Tekstilna industrija bila je nositelj proizvodnje, zapošljavanja i profita. Oni koji kažu da tu nema profita, i da Kina ubija tekstilne proizvođače, ne govore istinu. Izgleda da je cilj uništiti tekstilce i radničku klasu! – kaže Božidar Kos, koji je 50 godina radio u tekstilnoj industriji. Mirovinu je dočekao u čakovečkom Čateksu, jedinoj preostaloj većoj tekstilnoj tvrtki u Međimurju, koja ove godine obilježava 140 godina postojanja.
Većinski vlasnici su mali dioničari, među kojima i veći broj radnika, koji su ovih dana na stol dobili ponudu češke tvrtke SAFF iz Praga za otkup dionica. Česi nude 100 kuna po dionici nominalne vrijednosti 300 kuna. Češka tvrtka obećava rast i nove investicije, pa čak i nano tehnologiju. Najavljuje i otvaranja novih tržišta diljem svijeta, te očuvanje radnih mjesta. No, naglašavaju da nije riječ o tekstilnoj tvrtki, već o investitorima s velikim iskustvom.
Inače, Čateks godinama posluje s gubitkom, a vjetar u krila prije dva mjeseca dao mu je sedmogodišnji ugovor s Ministarstvom obrane za šivanje odora. Čateksu taj ugovor donosi 6,5 milijuna kuna godišnje. Kako doznajemo, na prodaju uskoro ide paket od 33,7 posto dionica u vlasništvu MTČ Tvornice čarapa u stečaju. Česi će se vjerojatno pojaviti na javnoj dražbi. Mali dioničari Čateksa, koji drže oko 60 posto tvrtke, sa strepnjom čekaju rasplet.
– Želimo da tvrtka koja radi već 140 godina opstane – kaže predsjednica Nadzornog odbora Katarina Kupec. I dok se tekstilci u Međimurju bore za svoje mjesto na tržištu, u Međimurskom demokratskom savezu upozoravaju da Ministarstvo gospodarstva ne samo da u industrijsku strategiju za razdoblje od 2014. do 2020. godine nije uvrstilo tekstilnu i obućarsku industriju među pet koje će se poticati, već su, zajedno s građevinarstvom, svrstane u četvrtu od šest kategorija, pod naziv – “problematične”.
– To je uvredljivo i predstavlja daljnju marginalizaciju i slabljenje tih grana industrija, a time i međimurskog gospodarstva – upozorava Željko Pavlic, predsjednik MDS-a. Jedna od preostalih većih obućarskih tvrtki je Meiso iz Goričana, s 420 zaposlenih, uglavnom žena.
– Radimo lohn poslove za strane kupce, zapošljavamo radnike i sve obveze plaćamo – kaže direktorica Snježana Dominić. Većinski je vlasnik i dalje država koja im baš i ne pomaže. Kad bi im barem, vele, otpisala svoj dio duga, bilo bi im lakše.
