Kukuruzu nema spasa, negdje su štete i 100-postotne, tvrde ratari, no "spaljena zemlja" nije samo u Hrvatskoj nego i u brojnim drugim zemljama EU. Tržište je zasićeno jedino – lubenicama
Ako i nije najgora u zadnjih 70 godina, s čime se ovih dana
suočavaju Talijani, suša i u Hrvatskoj poljoprivrednike baca u
očaj. Prave kiše u nekim regijama nisu vidjeli mjesecima. Već sad
je jasno da će kukuruz ove jeseni podbaciti 50, a negdje i 100
posto, pogotovo u istočnom dijelu Slavonije, kaže ratar i član
upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Mato
Brlošić, koji je i jučer pratio alarmantnu situaciju na
svojoj njivi.
Od čega zapravo rade kruh?
– Izuzetno visoke temperature i iznad 40 celzijevaca spalile su
brojne kulture posijane u proljeće od kojih je kukuruz najgore
prošao. I kad bi u sljedećih 15-ak dana konačno pala kiša, ne bi
mu pomogla, dok bi se stanje na usjevima soje i šećerne repe,
koje trenutačno nisu u ništa boljem stanju od kukuruza, moglo
popraviti za kakvih 20-ak posto u slučaju padalina. No, kakve smo
mi poljoprivrednici sreće, s kišom, ako je bude, sigurno će doći
i tuča i dodatni problemi – priča Brlošić.
Čini se da u suncu koje neumoljivo prži uživa samo suncokret iako
se ni njegovo zrno zbog vrućina neće naliti najbolje.
– Naravno da zbog svega toga očekujemo više otkupne cijene na
jesen. No sad kad je pšenica oko 2 kune, a suncokret ispod 4,
cijene robe na policama trgovaca trebale su se korigirati u
korist potrošača, ali nisu. Cijena suncokretova ulja nije pala, a
ni brašna. Dapače, dok su nama pšenicu ljetos plaćali sramotnih
2,20 kuna, kruh i peciva su u isto to vrijeme dodatno
poskupljivali. Iz pekarske industrije tvrde da pšenica najmanje
sudjeluje u kruhu, pa od čega ga onda rade? – pita Brlošić,
uvjeren kako nas čeka još jedna neizvjesna jesen. Rezervni
dijelovi za mehanizaciju već sad su 100-200 posto skuplji, a i
gorivo, prihrana, zaštita na njivama…, tako da se mnogi
poljoprivrednici opravdano pitaju isplati li im se sa pšenicom
ići u jesensku sjetvu.
Izostanak oborina, visoke temperature, požari…, utječu i na
prinose u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Rumunjskoj… – za
gotovo 46% teritorija EU vrijedi upozorenje o suši – a kako mi
navodnjavamo manje od 2,5% ukupnih površina u Hrvatskoj,
dvadeseterostruko manje i od Albanije, a i u boljim vremenima
nadomještamo gotovo polovicu potreba za voćem i povrćem iz uvoza,
nije čudno što cijene, zahvaljujući i jačoj turističkoj
potrošnji, u maloprodaji rastu najmanje 20-30%. A prije mjesec
dana kad je bilo još dosta robe iz uvoza, povrćari iz Velike
Gorice zaorali su više od hektara salate.
Manje su izgubili zaoravanjem svoje muke nego branjem,
transportom i prodajom glavica u bescjenje trgovačkim lancima.
Paprika, rajčica i krastavac na navodnjavanim se površinama,
tvrde povrćari, još dobro drže. Najosjetljivije je lisnato
povrće, no tamo gdje nema skupog navodnjavanja, skromni urod na
spaljenoj zemlji, ako ga i ima, ne izgleda baš reprezentativno.
Upitno je i hoćemo li ove godine imati od čega raditi
zimnicu.
Slično je i s voćem. Proizvođač Neven Mataga iz
Opuzena kaže da će ove godine biti sretni ako urod mandarina
pokrije barem domaće potrebe, oko 15.000 tona, a inače se u
prosjeku bralo i dva do tri puta više i za izvoz.
Ne pomaže ni navodnjavanje
– Već dva mjeseca nismo vidjeli ni kap kiše. Navodnjavanje kap po
kap nije nam dovoljno, a zbog velike slanoće vode ne možemo ih
više polijevati – kaže Mataga. Proizvodnja lubenica se, dodaje,
“izvukla” u suši, no prodaja stagnira. Ni uz niske otkupne cijene
od oko 1,60 kuna otkupljivači ih neće jer je tržište i u sezoni
zagušeno. Navodno je već prispjela i slavonska lubenica, no
Mataga tvrdi da je to zato što 90% ugostitelja nudi uvoznu.
Nezadovoljni su i drugi voćari.
– Iako navodnjavamo, vegetacija je, zbog vrućina, zadnjih tjedana
stala i biljke se bore za život. Ako ovako potraje još 15-ak dana
u pitanje će doći i količine i kvaliteta ubranih jabuka –
objašnjava Branimir Markota iz Vrtova voća,
ujedno i predsjednik Hrvatske voćarske zajednice.
S obzirom na to da je puno više onih koji ne navodnjavaju
voćnjake, nije teško pretpostaviti da su oni i puno gore prošli.
Stoga se u najboljem slučaju očekuje ukupan urod od oko 50.000
tona jabuka u Hrvatskoj, što je nedostatno i za domaće potrebe. S
galom i elstarom, ljetnim sortama koje se beru nakon Velike
Gospe, pitanje je hoće li zadovoljavati bojom i veličinom, dok će
s kasnijim sortama biti puno više problema, zaključio je Markota.