Na poziv Etno mreže – nacionalne asocijacije proizvođača rukotvorina Republike Srbije, na međunardnoj konferenciji pod nazivom “Tradicija i rukotvorine u službi regionalnog razvoja i brendiranja” koja se 29. studenoga održavala u Domu Narodne Skupštine Republike Srbije u Beogradu, sudjelovali su i predstavnici međimurskih tradicijskih i umjetničkih obrta.
Tamo su bili Ivanka Vrbanec (Keramika Vrbanec Mačkovec), Sandra Fajgl-Herman (Keramika Fajgl Zasadbreg), te Lidija Vitez (Superna d.o.o.) i Robert Varga (Obrtnička komora Međimurske županije). Konferencija je okupila predstavnike institucija, Europskog udruženja za rukotvorine, medija i stukovnih organizacija iz inozemstva, a cilj održavanja susreta bilo je predstavljanje značaja i potencijala tradicije i novih brendova kao pokretača ekonomskog razvoja i prihoda za žene i mlade u ruralnim sredinama.
Stručni suradnik za informiranje i sajmove Obrtničke komora Međimurske županije, Robert Varga sudjelovao je u drugoj panel raspravi. – Na primjerima dobre prakse u aktivnom čuvanju tradicijskih vrijednosti o kojima su govorili sudionici iz Mađarske, Slovenije, Irske, Finske, Estonije i Hrvatske, saznali smo kako funkcioniraju proizvođači rukotvorina i suvenira u Europskoj uniji, kako se pojedine države, odnosno institucije ponašaju prema njima, te koji su suvremeni načini marketinških aktivnosti koji mogu poslužiti u što uspješnijem proboju na tržište.
Najuspješniji u brendiranju su svakako Irci – žene u Srbiji preko Etno mreže rukotvorine prodaju kao poslovne poklone, a njihova Vlada ih koristi kao poklone u susretima sa stranim državnicima; dok su Mađari izuzetno dobro osmislili obrazovni sustav koji je osnova očuvanja tradicijskih obrta. Ako se uspoređujemo sa državama čiji su predstavnici bili na konferenciji i reakciji posjetitelja na promidžbene materijale Međimurske županije i naših obrtnika, smatram da hrvatski tradicijski i umjetnički obrti imaju ogromne mogućnosti za afirmaciju osobito ako se jače povežu s turizmom.
No bez dugoročne strategije, konkretnih projekata, brendiranja proizvoda i pomoći državnih tijela i lokalne samouprave, sam pojedinac unatoč ljubavi prema tradiciji svog kraja i tradicijskim proizvodima koje izrađuje vrlo će teško uspjeti. – zaključuje Varga.
