Sanja Keretić, predsjednica udruge Varaždinski potrošač, 8. siječnja ove godine kazala je da udruga nema mogućnost nadzora, već oni samo dođu i zabilježe cijenu.
U ožujku prošle godine ono što je za vrijeme korone bio WC papir,
tada su to bili ulje, brašno i šećer. Gomilale su se zalihe. Bio
je to jedan od prvih računa povećanih zbog rata u Ukrajini.
Prošlo je godinu dana, a sada taj isti šećer plaćamo 40 posto
više. Nije riječ samo o šećeru, već gotovo da ne postoji proizvod
koji nije poskupio, piše
RTL.
Bilo je gore. Iako je Vlada, kako bi zauzdala udar na građane,
snizila PDV na dio prehrambenih proizvoda, cijene na policama
nastavile su rasti.
Martin Evačić, predsjednik HUP-Udruge trgovina, početkom travnja
prošle godine rekao je: “Snizili smo PDV, ali su nabavne cijene
rasle unatrag mjesec dana, odnosno prije nego je snižen PDV.”
Dodao je da je za krajnjeg kupca cijena viša.
Došao nam je i euro u jeku krajnjeg poskupljenja. Građane je
razbjesnilo zaokruživanje cijena na onu višu.
Sanja Keretić, predsjednica udruge Varaždinski potrošač, 8.
siječnja ove godine kazala je da udruga nema mogućnost nadzora,
već oni samo dođu i zabilježe cijenu.
“Mi nemamo ingerenciju pitati trgovca kako je došao do određene
cijene i na bilo koji način ga natjerati da tu istu cijenu
spusti”, dodala je Keretić.
Premijer Andrej Plenković dao je trgovcima ultimatum.
“Još uvijek imaju vremena do petka da vrate cijene”, poručio je
Plenković 10. siječnja 2023. godine. Istoga je dana ministar
gospodarstva Davor Filipović kazao da su sve opcije na
stolu. “To znači ukidanje subvencija, ograničenje cijena većeg
broja proizvoda, a i različite promjene u poreznim zakonima”,
tada je dodao Filipović.
Od svega toga ništa. Cijene se nisu vratile. Trgovci su kazali da
do poskupljenja nije ni došlo, a Vlada je u međuvremenu odustala
od crnih i uvela bijele liste te ih postavila na internet. Samo
tri trgovačka lanca od ukupno njih 10 dostavili su cijene.
Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata,
početkom veljače ove godine rekao je da je od strane vlasti bilo
“bombastičnih” izjava i prijetnji, ali na kraju se pokazalo da
ipak nemaju tu snagu.
“Njima su sada trgovački lanci na kraju pokazali tko je tu
gazda”, kazao je Sever u veljači.
Kako tvrde stručanjci, na skuplju je košaricu utjecalo i
zamrzavanje cijena devet osnovnih proizvoda među kojima je i
mlijeko pa tako svo proizvedeno od mlijeka danas plaćamo skuplje.
Zvjezdana Blažić, konzultantica u poljoprivredno-prehrambenoj
industriji, kazala je 4. veljače 2023. godine: “Mi možemo vidjeti
na slučaju maslaca kojem je već u desetom mjesecu cijena u
cijeloj Europskoj uniji padala, u Hrvatskoj cijena maslaca rasla.
Evo sad skoro do prije tjedan, dva.”
U Hrvatskoj cijene i dalje rastu dok u svijetu cijena hrane pada
i na najnižoj je razini od rujna 2021. Na jednom je računu za
osam artikala cijena svakog proizvoda porasla u odnosu na prošlu
godinu i to bez iznimke. Od šećera i mlijeka, WC papira, preko
kave, jaja i pomfrita do piletine i sira. Razlika u računima je
gotovo 15 eura, odnosno 107 kuna. Ne samo da je skuplje, nego je
u drugim zemljama i jefitnije. Sve redom naši proizvodi. Hrvatska
kava, hrvatski ajvar, hrvatske čokoladne napolitanke.
Dijana Kladar, odvjetnica iz Društva za zaštitu potrošača, 24.
siječnja ove godine ispričala je: “Kad naši ljudi dođu iz
Njemačke, Poljske, Švicarske i vide cijenu hrvatskih proizvoda u
Hrvatskoj ostaju zapanjeni i kažu da ne mogu vjerovati kako su ti
proizvodi puno skuplji nego u zemlji u kojoj žive, primjerice
Njemačkoj.”
Rasle su i plaće u međuvremenu, ali ne ne svima, a i ni približno
kao inflacija. Uzmemo li kao primjer onu medijalnu od 877 eura i
pomnožimo s 12 radnih mjeseci, na godinu zaradimo oko 10 tisuća
eura. Inflacija nam je ukrala više od 1200 eura, pa samo za nju
radimo više od jednog cijelog mjeseca.
Više nije jeftino ni doći na posao. Cijena prijevoza narasla je
za 15 posto. Više od pola Hrvata da bi napunilo prosječan
spremnik od 50 litara benzina treba raditi najmanje dva dana. U
isto su vrijeme najavljena nova poskupljenja.
Evačić je sredinom ovogodišnje veljače kazao je: “Radi se o 60-ak
dobavljača, o povećanjima koja će stupiti na snagu 1. ožujka,
neka će stupiti na snagu u travnju.”
Kako su rekli proizvođači, domaća teletina i junetina trebale su
odavno poskupjeti. Do 400 eura gube po junetu. Zvonimir
Širjan, predsjednik udruge Baby Beef, rekao je krajem veljače da
im cijena mesa poraste pet kuna, a u maloprodaji cijena mesa
poraste za 20 kuna. “Tako da nije to razmjer kakav bi trebao
biti”, pojasnio je Širjan.
Ipak nema naznaka drastičnog poskupljenja barem kada se govori o
junetini i teletini. Potpuno je druga priča kada je drugo meso u
pitanju.
Branko Bobetić, direktor gospodarskog udruženja Croatiastočar,
kazao je 23. veljače ove godine da će morati doći do određenog
poskupljenja. “Sigurno kad je meso u pitanju, prije svega
svinjsko meso, ali i neke kategorije mesa peradi”, dodao je
Bobetić. Trgovci su rekli kako su dio rasta cijena uspjeli
odgoditi za travanj, ali bit će nemoguće izbjeći daljnja
poskupljenja.
Sredinom je veljače Branko Roglić, vlasnik grupacije Orbico,
rekao da očekuje poskupljenje desetak posto. “Neki proizvodi će
poskupjeti više, neki će poskupjeti manje. Ljudi moraju znati da
će poskupljenje biti i neka se na to pripreme”, poručio je
Roglić.
Vladine mjere se čekaju, a standard građana i dalje pada. Visoki
životni troškovi povećavaju broj korisnika socijalnih
samoposluga. Sve je teže izgurati mjesec u plusu kada je
prosječna plaća 877, a mirovina mizernih 420 eura.