Nakon odnedavno dostupnih podataka poslovanja međimurskih tvrtki u 2020. godini, ono što se u Fininoj tablici Top 10 poduzetnika po visini ukupnog prihoda u 2020. godini vidjelo na prvi pogled je činjenica da je MI Vajda d.d. Čakovec zadržala prvu poziciju te time uspješno obranila ono što je stekla 2019. godine i gradila u godinama prije toga. To je bio i povod razgovora s predsjednikom Uprave Vajde d.d. Alenom Kajmovićem, s kojim smo prokomentirali i opće stanje u gospodarstvu, predviđanja i očekivanja, ali i planove za budućnost, prvenstveno same Vajde.
– Prije nego što krenemo s konkretnim podacima i brojkama, dozvolite mi da zahvalim na čestitkama i interesu. Ogroman je posao odrađen u posljednjih nekoliko godina i svi smo se skupa nadali ovakvim rezultatima, znajući koliko se toga moralo presložiti, ali i posložiti. Činjenica da smo zadržali tu prvu poziciju u Međimurju samo govori o stabilnosti same Vajde, ali i kvaliteti ljudi koji rade u njoj. Uostalom, kažu kako je puno lakše se uspeti na vrh nego na njemu i ostati. Eto, mi smo uspjeli…
Kako ste i sami naveli, od trenutka kada je MI Braća Pivac preuzela Vajdu pokrenut je veliki investicijski ciklus koji je postao temelj za daljnje napredovanje i poboljšavanje odnosno osuvremenjivanje proizvodnih procesa. Sve je to projekt koji traje još i danas, što je i vidljivo u samom krugu Vajde gdje se i dalje odvijaju građevinski radovi u okviru otvorenih investicija u vrijednosti 25 milijuna kuna, koje planiramo završiti tijekom sljedeće godine. Time je MI Braća Pivac okrenula jednu novu stranicu u povijesti razvoja naše međimurske dame, naše Vajde.
Što se tiče brojki za 2021. godinu ne mogu reći jesmo li
predvodnik i ove godine, osim da se tome nadam. Zacrtani ciljevi
se realiziraju prema planu, ljudi rade naporno, korigiramo sve
što uspijemo s obzirom na stanje na tržištu i kretanja na istom.
Kao i svake godine, i ove je velika borba, ali na to smo navikli,
Međimurci su borci. Jedino se iskreno nadam kako će sve ova
‘gungula’ s pandemijom krenuti prema svojem kraju. Da svi skupa
počnemo normalno disati.
– Pa činjenica da smo drugu godinu zaredom ostali međimurska tvrtka s najvećim prihodima govori nekoliko stvari. Prvo i osnovno je da smo se svi u Grupi Pivac uspjeli jako brzo konsolidirati i prilagoditi novonastaloj situaciji uzrokovanoj pandemijom COVID-19. Vajda je tu kao glavni izvor svježeg mesa za Grupu imala tešku situaciju, jer uz našu redovnu proizvodnju imamo i veliki sustav kooperacije kojeg smo morali otpratiti do kraja. Naši kooperanti jednako ovise o nama kao i svi naši radnici u proizvodnim pogonima te ih jednostavno nismo mogli prepustiti divljanju tržišta. Mislim kako su se tu ponovno jasno vidjele sve prednosti našeg sustava koji su već prepoznali brojni kooperanti i u njemu pronašli sigurnost i prije pandemijskih uvjeta, a pogotovo sad kad su se pojavili brojni novi izazovi. Upravo je ta spremnost na brzu promjenu i prilagodbu ono što karakterizira Grupu Pivac, a taj je segment, kako se sada pokazalo, bio ključan i za održavanje uspješnog poslovanja u 2020. godini. Jednu izuzetno problematičnu situaciju na svjetskoj razini smo uspjeli zajedničkim snagama pretvoriti u zadržavanje kontinuiteta dobrog poslovanja te u konačnici povećati ukupne prihode u odnosu na 2019. godinu za gotovo 50 milijuna kuna, odnosno 9,62%. Za to vrijeme smo povećali dobit na više od 24 milijuna kuna nakon oporezivanja, čime smo također napravili svojevrsni rekord kada je Vajda u pitanju. Velike su to stvari za Vajdu, posebno ako znamo da je 2015. godine minus u poslovanju bio već od 19 milijuna kuna.
Je li proširenje proizvodnih mogućnosti i dizanje tehnološke razine pratio i daljnji razvoj kooperantske mreže?
– Da, to je jednostavno proces koji se kao takav mora događati.
Uvijek imate situacije gdje netko ode i netko dođe, ali uvijek
zadržavamo one koji su se pokazali kvalitetnim partnerima. Takvi
ulažu u svoje objekte, u svoju vlastitu tehnologiju, a čak i tada
smo uz njih i podupiremo ih na sve potrebne načine. Uostalom,
imali smo i situaciju s potresom u kojem je i nekoliko naših
kooperanata na području Sisačko-moslavačke županije pretrpjelo
značajnu štetu pa smo im pomogli da ponovno stanu na noge. A
opet, koliko je jaka Vajdina kooperacija govori podatak da je
trenutno u tovu više od 43 tisuće svinja na farmama diljem
Hrvatske, ukupne vrijednosti oko 25 milijuna kuna. Nije mala
brojka…
– Apsolutni imperativ, s naglaskom da nam je krajnji cilj u Vajdi obrađivati 100% hrvatsku sirovinu. Trenutno to i dalje nije moguće jer je omjer ponude i potražnje 1:2. Odnosno, mi u Hrvatskoj proizvodimo oko 1,2 milijuna svinja na godinu, a realno tržište treba oko 2,6 milijuna. U puno sam navrata isticao da su to okolnosti na koje ne može utjecati samo pojedinac ili tvrtka, koliko god oni bili veliki. Tu je u konačnici ključna uloga države i strategije razvoja stočarstva, pa time i svinjogojstva.
Ulaskom MI Vajde u Grupu Pivac 2015. godine, kao da je potaknut novi zamah hrvatskog svinjogojstva koje je u tim trenucima bilo na klimavim nogama…
– Pa svakako se napravio iskorak, Vajda je svoju kooperaciju od toga trenutka, zahvaljujući planovima MI Braća Pivac, kao i količini posla koju su oni sami donijeli u Vajdu, povećala nekoliko puta. Upamtite da je Vajda prije dolaska Braće Pivac tjedno obrađivala do 1.000 svinja, a danas u prosjeku razgovaramo o gotovo 5.000. To su svinje koje se gotovo u cijelosti uzgajaju u našoj kooperaciji ili se otkupljuju od hrvatskih farmera. Mali je broj onih koje su žive kupljene u inozemstvu. Dakle, samodostatnost Vajde u vlastitom opskrbljivanju svježim mesom je pred realizacijom. A to je apsolutni uspjeh.
Je li to teži put? Koliko bi za tvrtku bilo jednostavnije i jeftinije sirovinu uvoziti iz drugih zemalja, primjerice, s jugoistoka Europe?
– Ja Vas mogu pitati da mi kažete što je to teži put. Je li teži put imati kontrolu nad vlastitom proizvodnjom od odojka pa do za naše potrebe uzgojene svinje? Je li teži put konstantno na oku imati svaku sekundu proizvodnog procesa, ali onda znati kakav proizvod imaš ili je teže poticati razvoj malih farmi, vraćanje ljudi svinjogojstvu i stvaranje uvjeta u kojima bi danas sutra i Hrvatska mogla govoriti o samodostatnosti kada je općenito proizvodnja hrane u pitanju? A uvjete za to Hrvatska ima… Ne bih rekao da je teže, možda kompliciranije, nezgodnije, zahtjevnije, ali samo pod takvim uvjetima znaš što imaš, znaš što radiš i ne možeš odgovornost koja realno leži na tebi prebaciti na tamo nekoga s, kako ste rekli, npr. jugoistoka Europe. Mi za svaku našu svinju, svaku polovicu znamo točno od koga je došla, kako se s njom radilo na farmi. I ne, to ne znači da nemamo probleme, imamo, ali ih i rješavamo.
Suvremena klaonica, dakle, i dalje ima dobru perspektivu?
– Apsolutno da… 2017. godine su uložena značajna sredstva upravo u osuvremenjivanje klaonice, načina i brzine rada. To je bilo identificirano kao ključna točka za sva daljnja ulaganja koja su se odvijala i koja će se tek odvijati. Jer planova je još puno.
U jeku aktualnih poskupljenja hrane, hoćemo li i meso više plaćati?
– Tržište je ono koje definira cijenu, kako prije, tako i danas.
Poremećaji su veliki, to ne trebam dodatno objašnjavati, a i
špekulanti rade svoje. Vidjet ćemo se što će se
događati.
– Svakako. Nova fotonaponska elektrana je veliki iskorak Vajde prema, kako ste naveli, ‘zelenoj strani’. Moram istaknuti da ovo nije prvi takav projekt u Grupi Pivac i da je u PPK u Karlovcu prije godinu dana puštena u pogon nova fotonaponska elektrana što samo pokazuje smjer takve politike Grupe kojoj pripadamo. No, s druge strane moram reći i da je ovo najveća krovna elektrana u Međimurju, na što sam svakako osobito ponosan. Fotonaponskim panelima su prekrivene sve za to dostupne krovne površine, što nam je dalo snagu od nešto malo više od 1MW, a to bi nam s obzirom na broj sunčanih dana i dužinu istih u prosjeku trebalo donijeti nekih 20% ukupnih potreba električne energije. S ovom elektranom, koja je ovih dana i spojena na mrežu, u biti i mi u Vajdi nastavljamo slijediti strategiju čitave Grupe Pivac koja se temelji na rastu, razvoju, ulaganjima i održivom zelenom poslovanju.
Najavljene su i dodatne investicije koje će dati važan doprinos očuvanju okoliša, u kojoj je fazi izgradnja pročistača?
– U planu je nekoliko investicija koje nas čekaju u Vajdi kojima
će se zaokružiti cjelokupni projekt kojim ćemo od Vajde napraviti
jednu modernu, samoodrživu, funkcionalnu i, možda najbitnije,
izuzetno produktivnu tvrtku. Pročistač je svakako jedan od koraka
prema realizaciji tog cilja i s njim planiramo završiti do
prosinca ove godine. Nakon toga, sukladno naputku i obvezama koje
imamo prema resornom ministarstvu te Međimurskim vodama i
Hrvatskim vodama, isti puštamo u pogon. Sama je građevina već
dobila svoje konture i uskoro krećemo s ugradnjom
opreme.
– Politika Grupe je da sve što možemo kandidiramo na fondove Europske unije. Uostalom, upravo nam ti fondovi financiraju 50% troškova za fotonaponsku elektranu. Ukupan iznos koji je Vajda u proteklih nekoliko godina povukla iz fondova je gotovo 26 milijuna kuna, što je respektabilan iznos. No, s druge strane, upravo kao rezultat dobrog poslovanja i reinvestiranja dobiti u stanju smo i samostalno bez ikakvih posebnih poteškoća financirati i sve ostale projekte koje imamo, od nabavke strojeva i opreme pa do izgradnje novih pogona. Tako se pročistač, ukupne vrijednosti gotovo 15 milijuna kuna, financira isključivo vlastitim sredstvima.
Iako se situacija s radnom snagom stabilizirala, mesara i dalje nedostaje. Vajda već unazad nekoliko godina aktivno radi na rješavanju tog problema, stipendiranjem budućih mesara, ali i radnim uvjetima kojima se nastoji očuvati svako radno mjesto i zadržati radnika. Plaće su iznad međimurskog prosjeka – one mesara još i više – možemo li konkretno o iznosima, brojnim pravima i dodacima?
– Pa ne bih baš rekao da se stabilizirala, možda se malo smanjio pritisak, ali manjak radnika je evidentan. Mi smo specifična branša na nekoliko razina i pokušavamo profilirati koliko god je moguće radnu snagu, ali sada jednostavno nemamo taj luksuz. I ne, nije lako.
Vajda se aktivno uključila u rješavanje pitanja zapošljavanja mesara na nekoliko načina. Moja startna pozicija po tom pitanju je bila da ako želimo imati kontinuitet kvalitetnog mesara u pogonu moramo te mesare stvarati, učiti ih radu direktno na mjestima na kojima će raditi. Jedino logično je bilo krenuti s učenicima, našim srednjoškolcima mesarima. Na žalost, zanimanje za mesara je bilo gotovo u potpunosti devastirano, imali ste po jednog učenika u razredu bez ikakve budućnosti i nekakve strategije. Ali ravnatelj Srednje škole Prelog gospodin Tomislav Gregur i ja smo brzo našli zajednički jezik jer kada imaš tako proaktivnog ravnatelja, sugovornika onda nije pitanje hoće li se nešto realizirati nego kada. S druge strane, vlasnici Ivica, Neven i Miljenko Pivac uopće nisu dvojili kad sam im predložio novi način stipendiranja, financiranja kupnje udžbenika te praćenja svakog učenika ponaosob tijekom školovanja te njegovog jasnog profiliranja upravo za vrijeme školovanja, a ne kada dođu prvi put na posao. Rezultati su fenomenalni te mogu reći kako smo ovime vratili u život ovo zanimanje.
Što se tiče radnih uvjeta i plaća mojih radnika, mesara na njima radimo svaki dan, poboljšavamo sve gdje možemo i šta možemo. Nekada očekivanja pojedinaca ne budu zadovoljena, ali svatko zna za što je sposoban i što može ili ne može. Plaća radnika i plaća mesara ne može i neće biti jednaka, to jednostavno ne može biti jer je odgovornost daleko drugačija. Puno nam je trebalo dok smo doveli sve na put na kojem se danas nalazimo, gdje je prosječna plaća u Vajdi 6.242 kune, znači gotovo 1.000 kuna više nego je međimurski prosjek, a što predstavlja i gotovo najveću prosječnu plaću u branši u Hrvatskoj, gdje postoji i radi sindikat PPDIV koji se brine za interese tih istih radnika, gdje se isplaćuju božićnice, daju poklon paketi za Božić i Uskrs, gdje se svaki dobro odrađen posao dodatno nagradi kroz stimulaciju ili nagradu. Kada tome pribrojimo i sigurnost posla, mislim da je sve jasno.
U tom kontekstu posebno veseli podatak da je ove godine za upis u smjer mesara u Srednjoj školi Prelog, za koji Vajda stipendira učenike, bio izuzetno velik interes. Je li Vas to iznenadilo ili je bilo očekivano?
– Gledajte, uvijek se nadate najboljem, ali imate i malog crva sumnje koji vam ne da mira. Ovdje se dogodilo da smo treću godinu zaredom uspjeli animirati djecu i roditelje da upravo u zanimanju mesar i u Vajdi vide svoju budućnost. A mi ćemo svima njima osigurati da se upravo u našoj obitelji Vajde i Grupe Pivac osjećaju onako kako i trebaju – kao da su kod kuće.