VLADIMIR SRPAK U ‘ŽETVI’ Prve ovogodišnje zlatne glavice luka

Na polju između Svetog Jurja u Trnju i Palinovca u prvoj ovogodišnjoj ‘žetvi’ ozimog luka nedavno smo zatekli mladog poljoprivrednika Vladimira Srpaka, koji je na parceli od oko dva hektara, nakon skidanja korova i cime posebnim strojem vadio zlatne glavice

Luk je na domaćem tržištu tražena roba, u Hrvatskoj ga nema dovoljno i ima osiguran plasman.

– Zasijali smo ga sredinom kolovoza prošle godine, a sada je pravo vrijeme za berbu. Proljetni će za berbu dozrijeti tek za dva mjeseca, međutim, ovaj ozimi treba održavati tijekom cijele zime. Budući da je to prvi ovogodišnji luk i cijena na tržištu mu je malo bolja. Potražnja za lukom je jako velika, tako da se vlastitom proizvodnjom možemo ‘pokrivati’ najviše šest mjeseci, ostalo je sve uvoz. Ove prve količine imaju cijenu od oko tri kune, a odmicanjem sezone nekakva prosječna cijena koja se može držati je oko dvije kune i trideset lipa, tako da se radi o isplativoj kulturi.

Moj brat i ja bavimo se uzgojem luka dvadesetak godina i ono što je dobro kod te kulture je da je cijena relativno stabilna. Nije to baš cijena koju bismo mi htjeli, ali ne oscilira kao kod drugih kultura, recimo krumpira, tako da je lakše planirati, ispričao nam je Vladimir Srpak.

Problem kod uzgoja ozimog luka je u tome što se s njega lako prošire razne bolesti na proljetni luk, dodaje, tako da se on mora sijati najmanje na kilometar udaljenosti od površina na kojem je ozimi luk.

– Uzgoj luka zahtijeva dosta brige, ali srećom, ove godine nije trebalo zalijevati. Kod uzgoja ozimog luka problem je što se sije u toplim mjesecima, uglavnom u sušnom periodu pa mu treba zalijevanje do nicanja. Jednom kad nikne, puno je lakše, posebno ako je relativno vlažno proljeće, kao što je bilo ovogodišnje. Ovaj koji sad vadimo je rani japanski luk, uzgajamo ga iz prilično skupog sjemena čija je cijena oko pet tisuća kuna po kilogramu.

Sad kad smo ga izvadili, ostavimo ga preko noći na zemlji, a drugi dan ga otpremamo doma na daljnju obradu. Treba ga detaljno očistiti, ostaviti dva dana da odstoji, ‘provesti’ kroz kalibrator i tek onda ide u prodaju. Mi svoju robu preko jedne tvrtke šaljemo u Zagorje, a oni ga dalje plasiraju u veliki trgovački lanac, tako da imamo osiguran plasman. Uzgajam luk na oko devet hektara, plus četiri hektara ovog ozimog, a brat ga ima na tri puta većim površinama, s tim da se osim uzgojem luka bavimo i uzgojem krumpira, ja na dvadesetak, a brat na gotovo 80 hektara.

Uspjeli smo dogovoriti industrijsku proizvodnju za čips, tako da se krumpir direktno sa zemlje otprema u Donji Miholjac. Srećom, imali smo relativno povoljnu ugovorenu cijenu krumpira. Ipak, kad se svede računica, luk je definitvno kultura koju se isplati sijati, zaključuje naš sugovornik.

* Tekst preuzet iz Lista Međimurje, broj 3451