Prosječna plaća u Međimurju, na 41.000 zaposlenih, iznosi oko 6.600 kuna
Prosječne mjesečne neto plaće zaposlenih po županijama kretale su
se u ožujku od najnižih 6075 kuna, koliko je zarađivalo oko
23.000 zaposlenih u Virovitičko-podravskoj županiji, do 8593 kune
kolika je bila prosječna plaća blizu 340.000 zaposlenih u gradu
Zagrebu.
Na zagrebačke plaće utječe i važna činjenica da u Zagrebu radi
četiri od deset visokoobrazovanih. Hrvatska ima 275 tisuća
zaposlenih s visokom stručnom spremom, od kojih njih 117 tisuća
radi u glavnom gradu.
Na dnu su s prosječnim plaćama također Vukovarsko-srijemska (47
tisuća zaposlenih) i Brodsko-posavska županija (43 tisuće
zaposlenih) s prosječnim plaćama oko 6200 kuna, do njih je sa
6300 kuna Požeško-Slavonska (21 tisuća zaposlenih) te,
zanimljivo, Dubrovačko-Neretvanska županija gdje je krajem ožujka
bilo zaposleno oko 44 tisuće radnika. Inače, najmanji broj
zaposlenih ima Ličko-senjska županija, samo oko 15 tisuća, a
njihove su prosječne plaće oko 6500 kuna.
Posao u javnom sektoru i državnoj službi u mnogim je županijama
glavno mjesto zaposlenja pa su razlike u prosječnim primanjima
manje nego razlike u razvijenosti. Primjerice, Grad Zagreb triput
je gospodarski razvijeniji od najsiromašnije
Virovitičko-podravske županije, a plaće su u Zagrebu jače 40-ak
posto.
Nakon Zagreba, po zaposlenosti prednjači Splitsko-dalmatinska
županija gdje je krajem ožujka bilo 153.000 zaposlenih u
tvrtkama, obrtima te samostalnim profesijama uključujući i
poljoprivredu. Zagrebačka županija imala je 126.000 zaposlenih te
je po zaposlenosti prerasla u treću najdinamičniju županiju, a
više od 100.000 zaposlenih ima la je još i Primorsko-goranska
županija gdje je radilo 109.000 radnika!
Prosječne su plaće u Splitu i okolici 6700 kuna,
Osječko-baranjskoj županiji 6600 kuna, a u zagrebačkom prstenu
gotovo 7200 kuna. Uz Zagreb i Zagrebačku županiju, još je jedino
Primorsko-goranska županija sitno preskočila granicu od 7000 kuna
prosječne mjesečne neto plaće. Nadomak 7000 kuna (6979 kn) u
ožujku je bila i Karlovačka županija gdje je u tom mjesecu bilo
zaposleno 42 tisuće osoba.
Plaće u Karlovcu više su nego u Istri (6797 kuna), gdje je
zaposleno oko 84 tisuće osoba. Blizu 6800 kuna je i
Krapinsko-zagorska županija s 50.000 zaposlenih, oko 6600 kuna su
prosječne plaće u Zadarskoj (oko 57.000 zaposlenih) i
Međimurskoj županiji (41.000
zaposlenih). Varaždinska županija (68.000 zaposlenih)
zaostaje za njima 50-ak kuna, a donju četvrtinu po plaćama još
drže Bjelovarsko-bilogorska, Šibensko-kninska,
Koprivničko-križevačka i Ličko senjska županija. U
Sisačko-moslavačkoj županiji 50.000 zaposlenih u prosjeku
zarađuje 6476 kuna.
Inače, DZS je ovaj tjedan prvi put objavio podatke o zaposlenosti
i plaćama po županijama te će ih ubuduće publicirati četiri puta
godišnje. No definicija zaposlenosti prilično je široka, tako da
ovi najnoviji podaci gotovo svuda osim u Zagrebu pokazuju nešto
veću zaposlenost nego raniji statistički izvori.
Zagreb je, primjerice, prema prijašnjim dosta strogim kriterijima
i 2019. i 2020. imao oko 407.000 zaposlenih, a prema ovotjednim
podacima samo 339.000. No, ta se razlika može pripisati činjenici
da najnoviji podatak o zaposlenosti ne pokazuje u kojoj točno
županiji ljudi rade, nego imaju li status zaposlene osobe.
Otud vjerojatno i osjetno veći broj zaposlenih u zagrebačkom
prstenu nego u ranijim podacima jer mnogi putuju u Zagreb, no ima
i obrnutih situacija. Pohvalno je što ćemo ranije nego inače
dobivati podatke o zaposlenosti i plaćama na županijskoj razini,
no česte metodološke promjene mogu dovesti do zbrke u
tumačenju.