A kaj je s međimurskim kalamperom?
Zbog pada turizma, ugostiteljstva i kupovne moći stanovništva
zbog pandemije koronavirusa, diljem Europe, a posljedično tome i
u Hrvatskoj, stvaraju se veliki tržišni viškovi krumpira,
priopćili su iz konzultantske tvrtke Smarter, specijalizirane za
poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Još sredinom godine krovno udruženje EU poljoprivrednika Copa
Cogeca uputilo je dramatičan apel Europskoj komisiji kako ovaj
sektor treba pomoć. Procijenjene štete tad su iznosile oko 400
milijuna eura zbog krize uzrokovane pandemijom Covida-19, dok su
danas, upozoravaju, daleko veće budući da je potražnja i dalje
manja, a proizvodnja u svim zemljama povećana.
– Trenutno procjene govore da je u Hrvatskoj oko 40.000 tona
tržišnog viška krumpira, a kako su proizvođači ove godine imali
dobru proizvodnju, procjene govore o urodu od oko 120.000 do
130.000 tona, što udovoljava potrebama za domaće tržište.
Trenutna otkupna cijena kasnih sorti krumpira pala je na oko 0,70
kuna za kilogram, dok je prošle godine bila 1,20 kune. Pritisak
na tržište stiže od uvoznika koji na europskom tržištu kupuju
tržišne viškove, posebice viškova ranih sorti krumpira, što
uzrokuje ogromne viškove kod domaćih proizvođača koji uz ovu
cijenu teško mogu konkurirati. Skladišta domaćih proizvođača zato
su ove jeseni puna krumpira, a kako posluju ispod granice
rentabilnosti, Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi
intervenirati na tržište te pronaći model potpore kako ogromne
količine domaćeg krumpira ne bi propale, što bi za posljedicu
moglo imati pad zasijanih površina u idućoj sezoni – ocjena je
stručnjaka Smartera.
Krumpir spada u najkonkurentnije segmente poljoprivrede EU.
Međutim, zbog ekstremne suše koju je Europa pretrpjela u ljeto
2018., prosječni je prinos krumpira te godine pao za 14,6%. Nakon
ovog pada, u EU-28 je ubrano 52 milijuna tona krumpira 2018.,
16,3% manje nego 2017. (prema službenim podacima Eurostata). U
2019. došlo je do značajnog rasta proizvodnje, a isto i je ove
godine.
Proizvodnja krumpira i dalje je uglavnom koncentrirana u sedam
država članica; Belgija, Njemačka, Francuska, Nizozemska,
Poljska, Rumunjska i Velika Britanija koje čine oko tri četvrtine
zasađenih površina (76,9%) i proizvodnje (79,5%). Najveći
europski proizvođači krumpira (Belgija, Njemačka, Francuska,
Nizozemska i Velika Britanija) ove su godine zasijali preko 8
posto više površina (622.988 ha), a procjene govore o rastu
proizvodnje od gotovo 7 posto na gotovo 28 milijuna tona. No,
proizvodnja i potrošnja ove godine imaju ogroman raskorak.
Pad potrošnje kroz turizam i ugostiteljstvo je bio veliki, a
značajno je pala potražnja industrije koja ima preradu krumpira
jer imaju od početka godine ogromne zalihe u svojim skladištima
(prerađeni krumpir, pomfrit i slično), kažu iz Smartera Prema
podacima TISUP-a, cijene krumpira u prvom tjednu studenoga u
Hrvatskoj su u trgovinama bile na prosječnoj razini od 4,69 kuna
za kilogram, što je više nego u istom tjednu prošle godine kada
je cijena bila 4,57 kuna. Na veletržnicama su cijene
kilograma krumpira bile 2,31 kunu za kilogram u prvom tjednu
studenoga, što je niža cijena nego prošle godine kada je kilogram
bio 3,02 kune.
– Proizvodnja krumpira proteklih se godina u Hrvatskoj odvijala
na maksimalnih 10.310 hektara, koliko je bilo zasijano tijekom
2014., dok je prošle godine bio posađen na 9387 hektara. Lanjska
proizvodnja svih vrsta krumpira (rani, kasni i sjemenski)
iznosila je 173.149 tona, čime je ostvarena samodostatnost između
80 i 85%. U robnoj razmjeni Hrvatska kod krumpira ostvaruje
deficit koji je u prva tri mjeseca iznosio 7,54 milijuna eura,
dok je za cijelu 2019. bio čak 13,5 milijuna eura –
ističu.
Prosječni prinosi krumpira u Hrvatskoj još uvijek su niski (15,1
t/ha rani i 20,9 t/ha kasni krumpir), nestabilni i jako podložni
utjecaju vremenskih prilika. Međutim, većina većih robnih
proizvođača krumpira postiže prinose od 30 do 35 t/ha, a
manji dio uz primjenu navodnjavanja i 35–40 t/ha što ih u
potpunosti izjednačava s najboljim europskim praksama. – Kako bi
se riješili brojni problemi ove proizvodnje, potrebno je prije
svega okrupniti proizvodne površine, a krumpir bi trebao dobiti
status zasebne kulture ili povrća kako bi se stvorila mogućnost
otvaranja natječaja za EU fondove (ili povećanje potpora) za
nabavu nove mehanizacije, izgradnju suvremenih skladišta… Uz
odabir adekvatnih sorti koje traži moderna trgovina, odnosno
potrošači, prave konkurentnosti neće biti bez povećanja prinosa
po hektaru. Preduvjet financijske uspješnosti je prinos krumpira
od 35 t/ha koji se može postići uz suvremenu tehnologiju
proizvodnje – tvrde iz Smartera.
– Hitno treba pomoći proizvođačima s dodatnim potporama, ali i
otkupljivačima koji bi preuzeli tržišne viškove i osigurali
cijene koje bi proizvođačima omogućile da prežive ovu tešku
proizvodnu godinu – napominju.
Brojne EU zemlje svojim proizvođačima i otkupljivačima obilno
pomažu s tzv. “skrivenim potporama”, koje im osiguravaju da spase
svoju proizvodnju i tržišne viškove plasiraju izvan svojih
tržišta kako bi pokrili troškove proizvodnje svojih proizvođača,
zaključuju iz Smartera.