Međimurje Visokogradnja godinama se spori s Ingrom oko naplate poslova u Rusiji i Libiji
Sindikat graditeljstva Hrvatske i SSSH koji zastupaju interese
bivših radnika Međimurje Visokogradnje u stečaju protive se
sklapanju izvansudske nagodbe s tvrtkom Ingra iz Zagreba i
odvjetnicima jer se, smatraju, time u potpunosti isključuje
mogućnost namirenja radničkih potraživanja priznatih u stečajnom
postupku, a pogoduje se vjerovnicima koji sudjeluju u
izvansudskoj nagodbi.
– Radi se o egzistencijalnim potraživanjima radnika – navodi
predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske Jasenka
Vukšić u dopisu Visokom trgovačkom sudu u Varaždinu.
Propala Međimurje Visokogradnja već se godinama spori s Ingrom
oko naplate poslova u Rusiji i Libiji. Prvi je spor pokrenut
prije 24 godine! Čakovečka tvrtka u stečaju je 2003. godine pravo
na naplatu tražbine u visini od pet milijuna kuna za poslove u
Rusiji prenijela na odvjetnički ured.
Trgovački sud u Varaždinu 2016. donio je rješenje kojim je Ingri
naloženo da isplati pet milijuna kuna ime parničnog troška, no
sporovi su se nastavili. U ovih dana predstavljenom nacrtu
nagodbe uz ostalo stoji da će Ingra u stečajnu masu uplatiti 1,7
milijuna kuna, od čega 1,66 milijuna kuna odlazi odvjetnicima, a
obje će strane potom povući sve žalbe i tužbe.
Bivšim radnicima u tom slučaju, upozoravaju sindikalisti, ne bi
ostalo ništa. Stečajni upravitelj Zvonko Hrain u
više je navrata upozoravao da u stečajnoj masi nema dovoljno
novca za namirenje troškova u slučaju gubitka sporova s Ingrom. U
predmetu vezanom uz Libiju, gdje je čakovečka tvrtka prije
tridesetak godina sudjelovala u izgradnji 2870 stanova u
Tripoliju i potraživala oko 6,2 milijuna američkih dolara za
radove i izgubljenu opremu, Vrhovni sud odbio je zahtjeve
Visokogradnje.
Za dug iz Rusije postoji mogućnost naplate pravomoćno dosuđenih
troškova u iznosu od pet milijuna kuna, no i tu, upozoravao je
Hrain prije nekoliko mjeseci, postoji rizik zbog uloženog
zahtjeva Ingre za reviziju. Priča o Visokogradnji svojevrsna je
studija slučaja o propasti jednog velikog sustava. Osnovana je
1990. na temeljima giganta Građevinskog kombinata Međimurje, i
1992. godine imala je oko 1900 zaposlenika. Pretvorba i
privatizacija nisu provedene po zakonu. Tvrtka je ubrzo počela
gomilati dugove, krajem 1997. broj radnika pao je na 1280, a
u 1999. godinu ušla je s 455 milijuna kuna duga, s blokiranim
žiro-računom, prekinutom proizvodnjom, uništenim informatičkim
sustavom, zaključenim štetnim ugovorima, lošom organizacijom i
nerazmjerom između proizvodnih i režijskih radnika.
Unatoč podršci Vlade, dva programa sanacije i restrukturiranja
nisu uspjela i tvrtka je tonula sve dublje. U lipnju 2000. na
prijedlog vjerovnika otvoren je stečajni postupak. Žiro račun je
u neprekidnoj blokadi bio točno 2007 dana. Započela je rasprodaja
imovine, a radnici su završili na ulici. Njih oko 900 potraživalo
je 22 milijuna kuna za plaće i otpremnine, a nada im je svih ovih
godina bila naplata poslova u Rusiji i Libiji.
