'Činjenica je da 83 posto žena zaposlenih u hrvatskoj tekstilnoj i kožarskoj industriji radi za minimalnu plaću'
Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama članovi Udruge Zora i Hrvatskog centra za radničku solidarnost uočili su kao priliku za održavanje javne tribine na temu metoda borbe i mogućnosti organiziranja u tekstilnoj i kožarskoj industriji.
Naime, nešto više od dvadesetak tisuća radnika radi uglavnom u
privatnim tvornicama, za minimalne satnice, trpi kršenja
radničkih prava i maltretiranje na radnim mjestu, a vrlo nizak
postotak organiziranosti u sindikat dovodi do nemogućnosti
ostvarenja većih prava.
Kao poziv i alarm svim djelatnicima industrije, u subotu, 21. rujna održana je javna tribina ‘Organiziranjem do boljih radnih uvjeta’. U dvorani Zrinski zgrade Scheier u Čakovcu okupili su se radnice i radnici dotične industrije, a o uvjetima rada, rješavanju problema, iskustvu i sindikalnoj borbi govorili su Ana Vragolović iz udruge Hrvatski centar za radničku solidarnost, bivša radnica Domaće tvornice rublja (DTR) Kata Šečić i predsjednik Novog sindikata Mario Iveković, dok je tribinu moderirao Zlatan Topalović s Radničkog portala.
Riječi je bilo o tome kako izboriti kolektivni ugovor, kako se
boriti protiv verbalnog i psihičkog nasilja te diskriminacije po
spolu ili drugoj osnovi, u kojim slučajevima su moguće tužbe i
kaznene prijave poslodavcima te zašto je važna međusobna radnička
sloga.
– Činjenica je da 83 posto žena zaposlenih u hrvatskoj tekstilnoj i kožarskoj industriji radi za minimalnu plaću. Veću razinu nesigurnosti i neizvjesnosti iz mjeseca u mjesec donose im ugovori o radu na određeno, a nerijetko trpe i takozvani mobing, rekla je Vragolović. Zapravo ne postoji institucija putem koje bi se ti isti mogli izboriti za svoja prava, stoga savjetujem da se oslobode straha i sa svim informacijama izađu u javnost, zajedno pokušaju izboriti kolektivni ugovor te tako pokušaju poboljšati svoja prava, dodaje.
Pričalo se i o stranim brendovima koji broje profit u milijardama
te u Hrvatsku dolaze zbog jeftine radne snage. Privatni vlasnici
ucjenjuju radnim mjestom, neproduživanjem ugovora na određeno u
slučaju trudnoće ili ‘neprimjerenog’ ponašanja i tako održavaju
osjećaj straha i nemoćnosti, poslušnost radnika i visoku
eksploataciju.
Prema riječima govornika današnje javne tribine, država predstavlja sjeverozapadnu Hrvatsku kao najkonkurentniju regiju, financijski i drugim sredstvima potiče dolazak stranih investitora, zato što ‘spašavaju industriju’, a ne kontrolira kako se privatnici ponašaju prema radnicima.
– U tekstilnoj i kožarskoj industriji cijene diktiraju globalni
brendovi i trgovački lanci, što je zajednički problem svih
djelatnika te industrije. Cijena rada u cijeni proizvoda je vrlo
niska. Kreće se od 5 do 12% od proizvođačke cijene po kojoj
dobavljači iz Hrvatske dostavljaju svoje proizvode, što je
nedopustivo. Kao globalna mreža, pokušat ćemo postići bolje
uvjete s brendovima za radnike na globalnoj razini, kazao je o
temi Mario Iveković koji je zaključio kako se situacija se ne
može promijeniti bez zajedničkog otpora.
