Iz Međimurskog demokratskog saveza su ogorčeni činjenicom što država ne želi oprostiti dug Meisu koji je većinski u njezinom vlasništvu, dok istovremeno pomaže 3. maj, tvrtku koja je većinski u privatnom vlasništvu
Sudbina 3. maja rješava se na sjednici Vlade RH, pred
televizijskim ekranima brojni akteri izražavaju zadovoljstvo što
je Vlada, a zapravo mi, još jednom postala jamac 3. maju za 150
milijuna kuna kredita, a predsjednik Vlade RH predstavlja
ambiciozni plan za spas 3. maja.
‘Prva faza bi se odnosila na deblokadu računa, druga na
dogovor brodogradilišta, Vlade i naručitelja brodova s ciljem
iznalaženja adekvatnih financijskih sredstava koji bi omogućili
dovršetak tih brodova, a treći korak bio bi pronalaženje
ozbiljnog partnera koji bi našao interes za održivost, vjerojatno
ponovno kroz neke prilagodbe i restrukturiranje – tako stoji u
priopćenju koje je javnim glasilima uputio Međimurski demokratski
savez.
U priopćenju dalje navode kako je država do danas imala
različit odnos prema Meisu i 3. maju, što nam pokazuje i ova
mala usporedba.
– Meiso je poduzeće osnovano 1978. godine, sa
sjedištem u Goričanu. Danas zapošljava 370 radnika. Osnovni
program proizvodnje je izvoz gornjišta obuće i izrada gotove
zaštitne obuće s čeličnom kapicom ili termo kapicom te
proizvodnja zaštitne ženske obuće. Prosječna plaća u
Meisu je 3.564 kune. U Meisu su zaposlene većinom
žene. Osnovni problem u poslovanju Meisa je dug prema
državi koji je, u desetak godina, s 8 milijuna, s kamatama
narastao na 23 milijuna. Država se ne želi odreći svojih
potraživanja. Meiso podmiruje sve svoje obveze, ali ne i
naslijeđeni dug, jer ga nema od čega platiti.
Meiso je 80 % u vlasništvu države.
3. maj je najveće hrvatsko brodogradilište, sa sjedištem u
Rijeci. Dio je Uljanik Grupe. Bavi se izgradnjom tankera,
teretnih i kontejnerskih brodova, te trajekata. Danas zapošljava
900 radnika. Prosječna plaća u 3. maju je 6.800 kuna. U 3. maju
rade većinom muškarci. Država je do sada poslovanje 3. maja
pomogla sa više od 9 milijardi kuna (!). 3. maj je
većinski u privatnom vlasništvu.
Iz odnosa države prema ovim poduzećima, koji je očito
neravnopravan i nepravedan, možemo iščitati i politike centralne
vlasti na različitim razinama: regionalnoj, gospodarskoj, pa i
rodnoj. Politike koje nisu imale ravnopravan pristup prema
određenim gospodarskim granama, hrvatskim regijama i dijelovima
hrvatske populacije. Naime uočljiva je razlika u pristupu
centralne vlasti prema određenim industrijskim granama; do danas
je država brodogradnju pomogla sa skoro 35 milijardi kuna (!),
tekstilnu i obućarsku industriju sa stotinjak milijuna kuna, sva
brodogradnja smještena je u županijama uz jadransku obalu,
tekstilna i obućarska u Međimurju i susjednim županijama, većina
zaposlenih u brodogradnji su muškarci, a u tekstilu i obući žene
– kažu iz MDS-a.
Zbog toga MDS poziva Vladu Republike Hrvatske da uspostavi
ravnopravan odnos prema svim hrvatskim građanima, gospodarskim
subjektima i regijama, odnosno da u rješavanju problema pomogne
MEISU na istoj razini kao što pomaže i 3. maju.
Priopćenje s gore spomenutim pozivom potpisuje predsjednik
MDS Željko Pavlic.