U Belici proizvede se 40 posto svog hrvatskog krumpira, a u cijelom Međimurju, čak 75 posto. - Puno se našeg međimurskog krumpira pakira pod lički. To nam jako smeta. Postalo je moderno da je sve 'hrvatsko' - kaže Damir Mesarić
Prvi ovogodišnji domaći krumpir iz Međimurja trebao bi se u trgovinama pojaviti za desetak dana. Proizvođači najavljuju da da će biti skuplji nego lani kada se prodavao za četiri do pet kuna po kilogramu.
Rekao je to za 24sata Damir Mesarić, predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkatilnog krumpira, koji ipak smiruje i kaže da kasnije krumpir pojeftini.
– No neće mu cijena pasti kao lani jer je stanje krumpirom u Europi kritično – rekao je Mesarić.
A u Belici proizvede se 40 posto svog hrvatskog krumpira, u
cijelom Međimurju, čak 75 posto. Dok ne dođe domaći, u
trgovinama se još prodaje uvozni, trenutačno iz Egipta.
– Nemamo ništa protiv uvoznog krumpira dok još nema našega – kaže Mesarić i otkriva kako je u EU zabranila krumpir koji se proizvodi kraj rijeke Nil jer je zagađena no dozvoljava uvoz krumpira iz unutarašnjosti Egipta. Tamo ga zalijevaju podzemnim vodama i u skladu je s propisima EU.
Na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstviu (OPG) Damir Mesarić i OPG-u Matija Mesarić iz Belice krumpir sade na 40-ak hektara. Dosadašnje kišno razdoblje bilo je loše za ovo povrće jer ga onda napadaju mnoge bolesti, poput plemenjače, a to znači i više prskanja te preventivne njege. Sve će se uspjeti spasiti, kaže sugovornik 24sata, ako uslijede sunčani dani i visoke temperature, jer će sunce uništiti plemenjaču.
– Na godinu prskamo četiri do pet puta krumpir. Usporedbe radi, u Nizozemskoj to rade do 16 puta. U Međimurju se ne mogu saditi kasne sorte zbog previsokih temperatura u srpnju i kolovozu, te vegetacije koja traje 75-80 dana. Zato mi imamo nove i ranije sorte pa do 15. srpnja imamo formirani dobar urod. U Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj, primjerice, sade kasne sorte i vegetacija traje od 115 do 120 dana i svoj krumpir tretiraju svaki tjedan – kaže Mesarić. Zato naš krumpir dolazi ranije od uvoznog iz Europske unije.
I puno se našeg međimurskog krumpira pakira pod lički. To nam jako smeta. Postalo je moderno da je sve ‘hrvatsko’. Naš smo krumpir zaštitili kao robnu marku ‘Međimurski kalamper’, ali smo odustali od brendiranja na europskoj razini – kaže Mesarić.
Otkriva kako u Hrvatskoj postoji više sorti krumpira – za kuhanje, pečenje, salatu.
– Za pečenje su se koristile uglavnom sorte s manje biljnog šećera kako ne bi posivio tijekom pečenja. Međimurski krumpir ima do 18 posto suhih tvari i na temelju toga su ga zaštitili. U Međimurju sade 30 do 40 sorti, a najviše se proizvodi standardna sorta belarosa koju najviše koriste za pečenje. Dobra je i labela, a za kuhanje vineta. Onaj koji se koristi za kuhanje, najviše se koristi i za salatu i to sitniji krumpiri. Rekao je kako više na tržištu nema domaćeg krumpira od lani, ili vrlo malo.
