
- Med od uljane repice je bio za potrebe pčela, cvatnja agacije nikada nije trajala tako dugo, a prinosi su vrlo slabi. Tko nije imao med od uljane repice imao je 'glad u košnicama', sve skupa pak je izazvalo brojna rojenja što nije dobro za pčelare, napominje Željko Trupković, vrsni pčelar iz Novog Sela Rok, ujedno i predsjednik Udruge pčelara 'Agacija' Međimurske županije
U subotu, 8. lipnja je bio blagdan-spomendan-imendan Svetog Medarda, francuskog sveca rođenog oko 457 godine, koji je za zemaljskog života bio je neobično dobar, poglavitoprema onima koji to nisu zaslužili. U hrvatskom narodu poznata je poslovica navezana na Svetog Medara, a odnosi se na vrijeme i otprilike glasi: ‘Što Medardo daje, četrdeset dana traje’, to će reći, kakvo je vrijeme bilo na Medarda takvo će biti do 18. srpnja.
Sada se postavlja pitanje što Medardo ima s pčelarima zajedničko?
Ima, upravo vrijeme, a ono u minulom mjesecu niti najmanje nije
bilo dobro za pčele i pčelare, ako pak je ‘Medardova istina’
jučer je vrijeme bilo lijepo, pa ako će biti narednih 40 dana,
onda stvari mogu postati bolje. Pred pčelama i pčelarima su
cvatnja pitomog kestena, lipe i suncokreta te raznog
cvijeća.

– Tko je bio bez repičinog ubiranja peluda imao je ‘glad’ u
košnicama, a sada bi agacija donekle trebala popraviti situaciju.
No, pitanje je i koliko to može biti količinski zadovoljivo jer
prinosi, sudimo li prema prvim vrcanjima i prvim količinama, su
vrlo slabi. Nemirno, prohladno i vjetrovito vrijeme umanjili su
izlazak pčela iz košnica te na pola umanjili unos u košnice koji
je negdje između 10 i 12 kilograma.

I još jedna o Svetom Medardu, navezano na pčele. Njemu su lopovi
ukrali košnice s pčelama i medom, s čime se pčele nisu mirile te
su lopove izbole i to su ih izbadale sve dok Medardo nije
čuo njihovo jaukanje. Kada je Medardo došao do njih, pčele su
prestale svoj ‘ubadalački pir’ a dobar Medardo ih je liječio i
sve im oprostio.






