- Lani sam u jeku sezone domaćih vidio kako na zagrebačku veletržnicu stiže tegljač s 10 tona jagoda iz Španjolske i nestaju za manje od sat vremena. A ja trošim hrvatsko gorivo, struju, gnojivo... - kaže Međimurec Marinko Žnidarić
– Austrijanci prvo potroše svoju robu, a onda kupuju uvoznu. No,
kod nas je prejaka zelena mafija i prevelik se novac tu okreće da
bi ikome bio zanimljiv domaći proizvođač. Pa čak i državi jer je
PDV na uvoznu robu plaćen avansno, a za domaću čeka i 60 dana –
kažu ogorčeni proizvođači povrća.
Od glavice salate 20 lipa
Salata se na području Zagreba, Međimurja… na otvorenom bere tek
drugi tjedan. No dok je cijena uvozne uoči Uskrsa dosezala i
desetak kuna za 250 grama, s prispjelom domaćom počela su
“akcijanja” trgovačkih lanaca od 4,99 kuna za glavicu. I
kristalke i puterice, s time je prva do jučer stajala 5,99, a
druga 6,99 kuna. Domaći proizvođač od toga je dobio dvije kune, a
proizvodnja ga je koštala 1,80. I sada mora biti zadovoljan s
preostalih 20-ak lipa, iako mu u proljeće štete na salati čine i
srne i ostala divljač, dok trgovac na njegovu robu “bere” 100
posto i više marže, i uz niži PDV od 13% od početka ove godine,
objašnjava Hrvoje Gregurić, predsjednik
Zajednice udruga hrvatskih povrćara.
– Imali smo ekstremne suše u Zagrebu i okolici i visoke
temperature zbog kojih smo bili prisiljeni i navodnjavati salatu,
a i plavi dizel je otišao gore. No, apsurdno, ali istinito, ne
smijemo ga koristiti za agregat za navodnjavanje, već samo za
traktore – ljuti se Gregurić, upozoravajući na začarani krug iz
kojega i dalje uvoznici izlaze kao pobjednici pa je Hrvatska i
lani uvezla enormne količine povrća.
Čak 131 milijun eura vrijednu mrkvu, kupus, rajčicu… što je 13%
ili 15 milijuna eura više nego godinu prije, a samo salata
koštala nas je 9,4 milijuna eura. Poriluk se domaćim
proizvođačima ovih dana plaća oko 5 kn/kg, inače se prijeti
uvoznim iz Nizozemske, a na policama je 12-13 kn. Pakiranje od
500 g špinata, što proizvođače dodatno košta, stoji 7 kn, a
trgovac će ga prodati za 14-16 kuna. Tko je tu lud, pitaju
proizvođači.
U Opuzenu zadovoljni
– Najbolje je kad se hvale da prodaju hrvatsko, a kad nakon 90%
uvoznog konačno prispije to hrvatsko, onda ga prodaju u
bescjenje. Evo, sad se kelj, jer ga nema dovoljno, uvozi iz
Italije za 6 kuna, a košta 12 kn na polici. Da ima domaćeg, mi
bismo dobili 3 kune. Lani sam u jeku sezone domaćih vidio kako na
zagrebačku veletržnicu stiže tegljač s 10 tona jagoda iz
Španjolske i nestaju za manje od sat vremena. A ja trošim
hrvatsko gorivo, struju, gnojivo… – tvrdi Marinko Žnidarić iz
Čakovca.
Za razliku od Slovenaca, Hrvatska je, dodaje, ograničila i
zaštitna sredstva kojima su se povrćari uspješno borili protiv
korova u nekim kulturama, posebice mrkvi i peršinu. Proizvodnja
je zbog toga drastično pala, a kako peršina zbog suša nedostaje
čak i Nizozemcima i Poljacima, on se trenutačno u Hrvatskoj plaća
i 20 kuna po kilogramu u otkupu (lani 8), a u maloprodaji stoji
30 kuna.
– U nekim trgovačkim lancima stari kupus košta 10 kn/kg, a mladi
makedonski 5, koliko je trgovca koštala i nabava, samo da privuku
kupce i pripreme teren za rušenje cijene domaćeg koji dospijeva
idući tjedan. I on će onda na polici koštati 5 kuna, ali će ga
nama plaćati 2-3 kune – uvjeren je Žnidarić.
Iako ima iznimki, većina trgovaca traži vrhunsku, kalibriranu
robu po najnižim cijenama, dodaje. Primjerice, od 10 do 12 mrkava
u kilogramu, od 8 do 12 glavica kupusa u 15 kg.
– Ako je 15,500 kg, nikome niš, a ako fali 10 dag, cijelu paletu
vraćaju – objašnjava. Gregurić kaže da se i uvozna grapolo
rajčica trenutačno prodaje za 6,99 kn/kg u nekim lancima kako bi
dobili jeftino i domaću.
– Početak je sezone, robe ima, a već smo pred zidom – kaže
Gregurić. Kupci bi trebali osjetiti niži PDV, no on, uvjeren je,
ostaje u blagajni trgovaca. Ivan Bjeliš iz
Opuzena, gdje je salati sezona prošla oko Uskrsa, kaže da su
tamošnji proizvođači zadovoljni otkupom svoje robe. S
kupusnjačama su jako dobro prošli, bolje nego zadnjih 20
godina.
– Možda je malo problem s jagodama. Kiša stalno pada, a kad je
kišno i hladno, ljudi manje kupuju jagode pa im i cijena,
normalno, pada. Jagoda je isto kao i lubenica, tko će je jesti
ako je kišno ljeto – kaže Bjeliš.