MLADI VINARI David Štampar: ‘Potrebna je volja i ljubav prema poslu kojim se baviš da bi mogao uspjeti’

U tendenciji za savršenstvom, Štampari, prije svega nasljednik i začetnik nove ere vinarije, David sa suprugom Monikom te kćerima Anom i Ritom stavlja naglasak na tradiciju, ali u spoju sa stečenim znanjem, stalnim inovacijama i ulaganjima, modernizacijom, novom tehnologijom u kombinaciji sa tradicijom te marketingom izbirljivom i sve zahtjevnijem tržištu nude izuzetno kvalitetna i nagrađivana vina.

Štampari, prije svega otac Bojan i sin David priču o vinu žive od 1991. godine kada se pune prve butelje, no početak priče o Štamparovim vinima, seže iz davne 1913. godine kada su majstori Ištvan Grabar i vinar (začetnik) Andraš Novak podigli čaše nazdravljajući u čast završene freske nad ulazom, nisu ni svjesni tada bili da su nazdravili viziji koja na kućnom broju 2, u Svetom Urbanu, 100 godina nakon toga i dalje živi.

Bolfenk Štampar, pradjed Davida dolazi sredinom dvadesetih godina 20. stojeća za zeta u obitelj Novak i od tada vina obitelji Novak poprimaju naglašeniji pečat osobnosti. Strast, ljubav i predanost vinu postaju prva i bezuvjetna moneta svim naraštajima obitelji Štampar. Počelo se sa svega 3000 trsova jedne sorte, u staroj preši i sa jedva nekoliko trošnih bačava u malom podrumu. Danas, priča dobiva sasvim drugu dimenziju. 

U tendenciji  za savršenstvom, Štampari, prije svega nasljednik i začetnik nove ere vinarije, David sa suprugom Monikom te kćerima Anom i Ritom stavlja naglasak na tradiciju, ali u spoju sa stečenim znanjem, stalnim inovacijama i ulaganjima, modernizacijom, novom tehnologijom u kombinaciji sa tradicijom te marketingom izbirljivom i sve zahtjevnijem tržištu nude izuzetno kvalitetna i nagrađivana vina. 

David Štampar, magistar inženjer agronomije od malih nogu je vezan uz vinograd i proizvodnju vina.

– Već od drugog razreda osnovne škole znao sam da ću se baviti vinarstvom. Jednostavno se to uvriježilo u mene. Kao mali sam sam se gurao u sve poslove oko vinograda i podruma i tako zavolio taj posao. Nakon osnovne škole pohađao sam Gospodarsku školu u Čakovcu, smjer poljoprivredni tehničar, nakon srednje škole završio sam vinogradarstvo i vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu te stekao zvanje magistar inženjer agronomije.

Položio sam i dobio certifikat od države za profesionalnog ocjenjivača. Bez obitelji taj posao ne postoji. Potrebna je potpora i puno razumijevanja i odricanja da bi se uspjelo. Sretan sam i zahvalan obitelji, prije svega supruzi Moniki na podršci – započinje naš razgovor.

David je među najmlađim predsjednicima udruga vinara i vinogradara u Hrvatskoj. Biti član svake udruge iziskuje mnogo odricanja, David je na čelu Udruge vinogradara i vinara Hortus Croatiae 4 godine. Svaki početak je težak, no uspješno je prebrodio početak svog mandata u Udruzi i svakim danom se sve više vidi koliko je Udruga uspješna.  

– Na samom početka mog mandata puno put sam razmišljao da odustanem jer sam sa svih strana dobivao udarce. Bilo  je naporno, još je uvijek, jer previše je posla oko vinarije pa ponekad jedva stižem sve. Na sreću imam kolegice i kolege vinare koji mi dosta pomažu jer sam ne bi uspio. Prvenstveno mislim na Teu Dvanajščak te Tatjanu Hažić. Upravo zbog toga smo jedinstveni i uspješni kao udruga jer je to jedini i najispravniji način da zajedno stvaramo projekte koji imaju sve više uspjeha.

I mogu reći da su danas naša vina (međimurska, ne samo naša) na kartama ponajboljih restorana Hrvatske dok prije 10 godina nije bila takva slika. Zadnje što smo napravili je boca za Pušipel i to je bio pun pogodak, prije toga pokrenuta je klonska selekcija Pušipela koja završava za nekoliko godina i treba samo spomenuti da je to projekt za slijedeće naraštaje koji će saditi najbolji sadni materijal tako da možemo reći da kao udruga radimo i gledamo dugoročno i smatram da je to jedini način da jedno vinogorje uspije. Cilj nam je još dizajnirati čašu za Pušipel i naravno međimurska vina još više pozicionirati u Hrvatskoj ali i vani što ide veoma sporo, ali ide. – rekao nam je David

Štampari osim klasičnih sortnih vina, poseban naglasak stavljaju na Pušipel, na kupažu crvenih vina (Urban red) te pjenušac Urban White. 

– Da, naglasak stavljamo na Pušipel i na njemu se budemo najviše fokusirali narednih godina jer je to sorta od koje proizvodimo klasično vino, ledeno vino, pjenušac ali i glavna nam je osnova za gemišt. Pušipel je sorta na kojoj radimo kao udruga (od boce, selekcije pa nadam se čaše) i sorta koja može dati širok spektar proizvodnje i to treba cijeniti. Druga po redu važna sorta nam je Sauvignon s kojim smo poznati po cijeloj Hrvatskoj i koji je lani ušao na kartu dva “mišelinova restorana”, te naša kupaža Urban red (Cabernet sauvignon & Gamay) koja se jako dobro afirmirala kod naših potrošača ali i van Hrvatske.

Muškat žuti uvijek dobar i uvijek u varijanti poluslatkog desertnog vina. Silvanac zeleni proizvodit ćemo samo u varijanti mladog što se dobro pokazalo, dok smo Chardonnay odlučili proizvoditi u malim bačvama kao odležano vino i Pinot sivi u velikim bačvama. Na taj način pokrivamo veliki spektar različitih vina tako da možemo svakog kupca zadovoljiti.

Uključeni smo također i u projekt Mlado. Međimurje. To je projekt o kojem smo razgovarali zadnje 3 godine. Samo razgovarali, a treba puno energije da se neki takav izazov pretvori u stvarnost. Tako smo ove godine odmah nakon berbe odlučili taj izazov pretvoriti u stvarnost. Mlado vino pripremit za butelju je uvijek velik rizik. Ali tu smo svi pokazali da smo zaista profesionalci i da projekt ide ove godine dalje kojeg smo još bolje razradili. Cilj nam je da u jesenskom periodu ljudi uživaju uz mlado vino uz jesensku hranu (buncek, krvavice, čvarke…) jer samo onda može dati takvu svježinu i lepršavost.

Ponekad je zaista teško uspjeti, potrebno je puno volje i upornosti. David Štampar ima to u sebi. Mladi često odustanu brzo nakon nekoliko prepreka.

Ali David poručuje: ‘Treba imati viziju, puno volje i strpljivosti i sigurno se može uspjeti. Međutim taj put nikad nije lagan. Nikad se prema van ne vide sve one teške i loše stvari kojih zaista ima. Ali tu je onda potrebna volja i ljubav prema poslu kojim se baviš da bi mogao to nadživjeti.’