Darko Hodić iz Đurđevca u potrazi za bolje plaćenim poslom preselio se u 70 kilometara udaljeni Prelog kao dimnjačar u Pre-komu. U toj firmi teškom su mukom našli osobu za taj posao
Došao sam na razgovor s direktorom, dogovorili smo uvjete rada i
odlučio sam se s obitelji doseliti iz Đurđevca u Međimurje.
Supruga, sin koji ima 18 mjeseci i ja uselili smo se u unajmljeni
stan u Čehovcu pokraj Preloga i zadovoljni smo. Ljudi su me dobro
prihvatili, a i plaća je dobra – kaže Darko
Hodić (33) iz Đurđevca koji se u potrazi za bolje
plaćenim poslom preselio u 70-ak kilometara udaljeni Prelog i
zaposlio kao dimnjačar u komunalnoj tvrtki Pre-kom. U njegovu
rodnom kraju su, dodaje, ti poslovi slabije plaćeni. Majstorski
ispit položio je u Virovitici prije dvije godine.
Moraju proći edukaciju
– U tu sam struku upao slučajno, nitko u obitelji nije bio
dimnjačar – kaže. U Pre-komu su teškom mukom došli do dimnjačara,
premda su u natječaju naglasili da nude rad na neodređeno
vrijeme, stimulativna primanja od 5000 kuna za dimnjačara,
odnosno 4000 kuna za pomoćnog dimnjačara, naknadu troškova
prijevoza ili cipelarinu u cijelosti, regres i božićnicu po 1250
kuna, 600 kuna uskrsnice… Predsjednik Hrvatske dimnjačarske
udruge Zdravko Šenjug kaže da u Hrvatskoj ima
posla za najmanje 200 dimnjačara.
– Teško je doći do dimnjačara, a još teže do dimnjačara majstora
koji je potreban da bi se registrirala ta djelatnost u obrtima
ili trgovačkim društvima, koja lagano preuzimaju komunalnu
djelatnost. Dimnjačara majstora, kao ni onih s KV stupnjem
obrazovanja, na slobodnom tržištu nema uopće. Pravila su jasna,
ne može netko samo reći: “Evo, ja sam dimnjačar.” Mora proći
određenu edukaciju.
Tvrtke moraju imati zaposlenog dimnjačara majstora jer on ima
ovlasti pregledavati dimnjake i odlučuje o životu i smrti građana
– ističe Šenjug i upozorava da je samo šest učenika upisalo ove
godine dimnjačarstvo u školi u Zagrebu, no nadu budi to što je u
novom kurikulumu o dualnom školovanju školama omogućeno da uvedu
taj program, samo je pitanje hoće li biti interesa.
– U 30 do 40 posto slučajeva dimnjačarstvo funkcionira tako da se
prenosi iz generacije u generaciju. Imali smo prije i po 40
upisanih učenika, a sad smo na šest. Nije atraktivno zanimanje.
Posao je zagarantiran, ima ga i bit će ga jer dimnjačarstvo neće
izumrijeti bez obzira na nove tehnologije i plin, samo će biti
još veća potreba za stručnim ljudima – smatra Šenjug.
Građani ih ne puštaju u kuće
Alarmantan je podatak da u nekim naseljima i do 80 posto vlasnika
kuća i stanova ne dopušta dimnjačarima da rade svoj posao.
Sankcije su za to propisane, takva se kućanstva prijavljuju
komunalnim redarima, distributerima plina i protupožarnoj
inspekciji, no u praksi sustav ne funkcionira.
Voditelj Grupacije dimnjačara u HGK Dejan
Lončarić procjenjuje pak da u Hrvatskoj nedostaje čak
500 dimnjačara! – Uzroci manjka su smjena generacija, povećan
obujam posla te neorganiziranje i zapuštenost dimnjačarske službe
po mnogim jedinicama lokalne samouprave – tvrdi.
