S Alenom Kajmovićem porazgovarali smo o investicijama, plaćama, budućnosti Vajde...
Nedavno smo pisali da je nakon dva desetljeća vođenja Vajde u mirovinu otišao Vladimir Mesarić, a na njegovo mjesto došao je Alen Kajmović. Na čelnu poziciju čakovečke Vajde Kajmović je došao s mjesta člana Uprave društva, a prethodno je bio na dužnosti voditelja za investicije i razvoj.
>>> Alen Kajmović na čelu čakovečke Mesne industrije Vajda
Prije dolaska u Vajdu profesionalno je iskustvo stjecao na različitim menadžerskim i upravljačkim pozicijama. Porazgovarali smo s njim, a u nastavku pročitajte što kaže o budućnosti Vajde.
Investicijski ciklus u Vajdi bliži se kraju. Najavljujući investiciju, tadašnje je vodstvo najavljivalo i nova zapošljavanja. Je li taj plan i dalje aktualan?
Naravno da jest. Pa upravo je uloženo 50 milijuna kuna u
dogradnju, rekonstrukciju i modernizaciju našeg proizvodnog
pogona. Povećali smo proizvodne kapacitete, proširili one
skladišne i ekspeditne, nabavili nove strojeve i opremu za
proizvodnju te reorganizirali i modernizirali cjelokupni pogon.
To sigurno nismo radili kako bismo smanjili broj radnika, nego
kako bismo našim radnicima omogućili lakši i kvalitetniji
rad.
Isto tako, investicijom su stvoreni svi uvjeti za veći prihvat i obradu sirovine, ostvareni povećanjem kapaciteta uzgoja i širenjem naše kooperacije s domaćim uzgajivačima svinja. Sve su to bili nužni preduvjeti za realizaciju naših planova rasta proizvodnje, posebice u sektoru proizvodnje svježeg mesa, u kojemu u bliskoj budućnosti težimo preuzeti lidersku poziciju. Kao što i sami vidite iz svega što sam naveo, naših trenutno 230 zaposlenih treba dodatne ljude ne bi li pokrili svaki aspekt buduće Vajdine proizvodnje, što znači nova zapošljavanja kvalificiranih ljudi i to već u prvoj polovici 2019. godine.
Kažete kako je 230 trenutno zaposlenih i tražite još radnika, a svi se suočavaju s deficitom radne snage. Zašto bi netko sutra odabrao Vajdu kao svog poslodavca?
Hrvatska je članica Europske unije što nam je donijelo veliko tržište, ali ujedno, kako i sami vidite, i brojne izazove, posebno kada je u pitanju fluktuacija radne snage. Prošla su vremena kad se radnika uzimalo pomalo “zdravo za gotovo”. Mišljenja sam kako nas je upravo taj pristup, koji doduše u samoj Grupi Pivac nikada nije bio način funkcioniranja, doveo u situaciju u kojoj se danas nalazimo. Zato jedinim istinskim rješenjem problema radne snage smatram – cjeloviti pristup ovom pitanju.
Pritom, za početak, mislim kako se buduće radnike mora stvarati već od prvih minuta koje provedu u srednjoj školi. Potrebno ih je pripremiti za rad i motivirati na razmišljanje o tome što i kako mogu napraviti u svom Međimurju, umjesto kojim će autobusom krenuti za Njemačku ili Austriju čim preuzmu završnu svjedodžbu. No prije svega, neizostavan i najbitniji segment u procesu donošenja konačne odluke radnika jest stvar vizije i pristupa koji je dio Vajdine politike ljudskih resursa. Iz tog razloga, mi u ovom trenutku činimo sve što smo u mogućnosti kako bi našim ljudima osigurali stimulativna primanja i uvjete rada.
Od 2015. godine u nekoliko smo navrata podizali plaće. Time smo željeli poslati poruku kako nam je želja da kod nas ostanu i dođu najbolji, oni koji su spremni raditi, zapeti kada treba, ali i za to biti adekvatno plaćeni, pa u konačnici i dodatno nagrađeni, što će naši ljudi vidjeti krajem ove godine. Što se tiče primanja, u ovom trenutku prosječna isplaćena plaća u Vajdinoj proizvodnji iznosi neto s dodacima oko 7.900 kuna, što je znatno iznad prosječnih plaća u sektoru.
Uostalom, usporedimo li sadašnje plaće s onima od prije 3 godine, jasno je kako su prosječne neto plaće u Vajdi višestruko povećane, a to se prije svega odnosi na radnike u proizvodnji. U pojedinim su segmentima proizvodnje plaće porasle i više od 70%, što se konkretno odnosi na radnike u rasjekavaonici. Trend rasta plaća planiramo nastaviti i slijedeće godine, upravo iz razloga jer smo svjesni da je radnike potrebno motivirati.
Možete imati odličan proizvod, izvrsne pogone i savršenu viziju poslovanja, ali ako nemate ljude koji će zajedno s vama to odraditi i pritom uživati u poslu kojeg rade, nećete ostvariti ništa od navedenoga. Zato ponavljam nešto na čemu ću uvijek inzistirati – radnici su temelj na kojem gradimo kvalitetu i konkurentnost, radnici su osnova našeg uspjeha.
Alen Kajmović
Ove brojke svakako zvuče motivirajuće.
Da, želimo da naši radnici budu zadovoljni, jer smo svjesni da bez motiviranog i zadovoljnog radnika nema niti dugoročnog uspjeha. Naknada troškova prijevoza, topli obrok, otpremnina za odlazak u mirovinu, jubilarne nagrade, stimulativni dio plaće, mogućnost korištenja radničkog odmarališta u Starigradu-Paklenici samo su dio radničkih prava zajamčenih važećim Kolektivnim ugovorom, čije ćemo stavke u vremenu pred nama i poboljšavati. Investicije i modernizacija, koje sam prije spominjao, donose i bolje uvjete rada, bolju radnu sredinu, bolji standard.
Imate zanimljive prijedloge kada je privlačenje mladih kadrova u pitanju. Usudili bismo se reći da radite iskorak kakav nije viđen na ovim prostorima. Kako planirate privući mlade?
Kako? Po meni je odgovor jednostavan, a temelj svega je obrazovni sustav, njegova organizacija i način funkcioniranja. Jedna od boljih inicijativa s državne razine je tzv. dualno obrazovanje za učenike strukovnih škola, koje će favorizirati više direktne prakse, a manje “bubanja napamet”. To je preduvjet da bi se u cijelu priču uspješno uključili poslodavci. Ako nešto želiš dobiti, moraš zauzvrat nešto i dati, a Vajda svojim radnicima daje sigurnost, stabilnost i natprosječna primanja.
Kada svojim stipendistima, kao što to čini Vajda, uz stipendiju od 1.000 kuna ponudite i besplatne udžbenike, plaćanje naknade za rad na praksi što inače nije čest slučaj, mogućnost rada za vrijeme školskih praznika pri čemu satnica iznosi 34 kn neto, besplatan obrok, a potom i siguran posao nakon završetka školovanja te plaću koja premašuje 7.000 kuna, mislim da će se stvari iz temelja mijenjati.
Alen Kajmović
Činjenica je, isto tako, da se bez obzira na porast potražnje za određenim strukovnim zanimanjima, sve manji broj djece odlučuje za strukovne obrazovne programe. Nama su u ovom trenutku velika podrška Srednja škola Prelog, kao i Srednja strukovna škola Varaždin, koje se svojim djelovanjem trude privući sve veći broj učenika upravo u strukovnim programima. Istina je kako svaka sredina treba visoko obrazovano stanovništvo, ali jednako toliko, ako ne i više, treba ljude strukovnih smjerova – keramičare, sloboslikare, CNC operatere, automehaničare, kuhare i konobare, kao i mesare. Danas osobito mesare.
U ovom trenutku Vajda ima petero stipendista, troje iz Srednje škole Prelog i dvoje iz Srednje strukovne škole Varaždin. Realno, to je premalo. Mi nemamo vremena čekati da se na razini resornog ministarstva usklade upisne kvote s potražnjom na tržištu rada. To je trebalo učiniti davno, ali godine prolaze, a situacija se ne mijenja. U tom slučaju se moramo promijeniti mi, a Vajda se, što se može vidjeti iz priloženog, po tom pitanju itekako promijenila. Nabolje.
Dio ste Grupe Pivac pa pretpostavljamo kako se ti planovi ne zaustavljaju na Vajdi. Hoće li se taj sustav proširiti i na sustav grupacije?
Da, osiguravanje kadrova i briga za budućnost pitanje je na kojemu ne radimo samo na razini Vajde, već na razini čitave Grupe Pivac, čija je Vajda članica. Na grupacijskoj razini, ideja je proširiti sustav stipendiranja i na studente koji se školuju za zanimanja koja su nam potrebna. S obzirom da Grupa Pivac, osim Vajde, obuhvaća i pogone Mesne industrije Braća Pivac u Vrgorcu te PPK karlovačke mesne industrije u Karlovcu, u planu je ponuditi stipendije mladima s prebivalištem na područjima ovih triju gradova.
Nadamo se da bi se ova mjera mogla pokazati kao kvalitetan poticaj mladima da se odluče za navedena zanimanja, omoguće si školovanje uz redovitu mjesečnu stipendiju, ali i realnu mogućnost zaposlenja po završetku školovanja te rad u stabilnoj tvrtki s poticajnim okruženjem koja cijeni znanje i rezultate. S time ćemo, nadam se, krenuti već 2019. godine.
Nedavno ste preuzeli upravljanje Vajdom. Kako biste ocijenili trenutak u kojemu ste stupili na poziciju? U kakvom se stanju nalazi tvrtka?
Već sam spomenuo nekoliko segmenata poslovanja iz kojih se može jasno iščitati da je stanje u kojemu sam preuzeo tvrtku i više nego zadovoljavajuće. Vajda danas ne samo da posluje stabilno, već dapače bilježi rast. Na kraju ove godine očekujemo prihod od oko 350 milijuna kuna, što je porast za gotovo 20% u odnosu na prošlu godinu. Pritom moram naglasiti da sam posebno sretan zbog rasta izvoza. Naime, to je svakako indikator smjera našeg razvoja, posebno u kontekstu tržišta Europske unije.
Nadalje, u tvrtku su u posljednje 3 godine uložena značajna sredstva, a paralelno se krenulo u projekt revitalizacije svinjogojske proizvodnje širenjem suradnje sa svim zainteresiranim domaćim uzgajivačima, koji je u relativno kratko vrijeme dao odlične, mjerljive rezultate. U samo 2 godine broj tovljenika na farmama naših kooperanata narastao sa 40.000 na 150.000 komada. Danas surađujemo s gotovo 90 OPG-ova te i dalje širimo kooperaciju, posebice na području Slavonije. Ponosni smo zbog te činjenice koja jamči da je sirovina za naše proizvode meso s hrvatskih farmi, a ujedno daje dodatnu vrijednost našim prerađevinama kao što su Međimursko meso ‘z tiblice, Vajdine slanine, čvarci, kobasice… Sve su to proizvodi vrhunske kvalitete koji su zaslužili svoje mjesto na tržištu, što naši kupci prepoznaju i nagrađuju.
S obzirom na sve navedeno, moja je osobna želja ovom prilikom izraziti zahvalu svom prethodniku Vladimiru Mesariću, koji je Vajdu vodio punih 20 godina i doveo je do današnje pozicije. Uzmemo li u obzir gospodarsku situaciju u tom periodu i stanje u hrvatskoj poljoprivredi, jasno je kako to nije bio lak zadatak i kako je gdin Mesarić mojem timu ljudi postavio visoko letvicu.
Bez pravog tima ljudi se niti ne može…
Ne, ne može. Trebam kvalitetne ljude od povjerenja na koje se mogu osloniti tako da se ja mogu orijentirati svoj dio obveza svjestan kako se procesi u proizvodnji odvijaju sukladno dogovorenom. Zato mi moj član Uprave Vilim Simon zajedno s rukovoditeljima i poslovođama predstavljaju sigurnost kako Vajdina priča ide pravim putem.
